Već mi se duže vremena ova tema provlači kroz tipkovnicu prijenosnog računala (koje je s ovakvom baterijom sve samo ne prijenosno), čekajući strpljivo onaj zadnji klik miša.

Povoda je bilo mnogo jer kažnjavanje klubova zbog ponašanja navijača nisu rijetka pojava iako često prolaze ispod radara. Posljednji primjer je ovotjedna novčana kazna koju je zadarski košarkaški kolektiv dobio jer se na gostujućoj utakmici nacionalnog prvenstva dogodio incident koji kažnjeni klub nije izazvao.

Baš suprotno, KK Zadar (košarkaški kažnjenik) je svojom pribranom reakcijom smirio nemile scene u trenutku kad su policijske snage, kasnije ćemo doznati iz njihovog priopćenja, „opravdano i u skladu sa zakonom upotrebljavali sredstva prisile“.

Razlog zašto je klub kažnjen je taj što su u neredu sudjelovali navijači tog kluba (pasivno ili aktivno, u ovom slučaju nije bitno).

Sada zamislite da se na koncertu dogodi incident, a da kaznu ne dobije niti organizator niti osobe koje su sudjelovale u neredima, već kaznu dobije pjevač jer su te osobe došle slušati upravo njega.

Ovom banalnom usporedbom samo želim prikazati do koje su mjere određeni sportski savezi u Hrvatskoj povećali opseg kažnjavanja svojih članova nasuprot opsegu koji to hrvatski zakoni dopuštaju. Prvenstveno se to odnosi na nogometni savez, a od ove godine i na košarkaški savez. Ovotjedna kazna samo je kap u moru nelogičnih kažnjavanja sportskih klubova.

Za početak, razdvojio bih dvije vrste ponašanja na tribinama kojima navijači donose uplatnice pod bor svom klubu. Jedna su vrsta verbalni delikti poput uvreda i neprimjerenih povika koje se ne mogu kontrolirati, dok je druga vrsta malo opipljivija.

Opipljivija za navijače, policajce, a ponekad i za stolice i ograde na igralištima.

Naravno, prvenstveno su odgovorni oni koji su štetu i počinili i oni za svoje postupke moraju biti primjereno kažnjeni. To ne smije biti sporno. Međutim, pitanje je zašto bi za nečije neodgovorno ponašanje bio odgovoran gostujući klub, odnosno klub koji nije organizator utakmice?

Krenimo od mjesta gdje se te kazne propisuju. Nacionalni sportski savez, bio to nogometni, košarkaški ili neki treći, uređuje sustav natjecanja za koji je osnovan.

Uostalom, savez kao udruženje županijskih saveza i klubova ima svoj statut koji obvezuje sve njegove članove. Prevedeno, ono što ti propisuje statut moraš ispunjavati kako bi i dalje ostao član tog udruženja. Tu također nema ništa spornog.

No, sporno je to što savez proširuje ovlasti koje mu zakon daje. Ipak bi zakon trebao biti jači od statuta ili disciplinskog pravilnika, kao što je npr. Ustav pravno snažniji od bilo kojeg zakona.

Gdje sportski savezi pronalaze osnovu za kažnjavanje kluba koji nema nikakav utjecaj na događanja na tribinama?

Paradoks je veći kad znamo da niti Zakon o sportu niti Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima nigdje ne propisuje odgovornost gostujućeg kluba za divljanje na i oko sportskog terena.

Zakon je predvidio mogućnost da gostujući klub za navijački sektor gostujućih navijača organizira redarsku službu pa bi se samo u tom slučaju neki dio odgovornosti mogao prebaciti goste, ali takve situacije su iznimke.

Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima u nekoj mjeri prati Zakon o obveznim odnosima koji također propisuje samo odgovornost organizatora. Međutim, pravilnici saveza zaobilaze sve navedene zakone te prebacuju dio odgovornosti s organizatora (domaćina) i na gosta koji nema nikakvog utjecaja na organizaciju samog događaja, odnosno utakmice.

Logično je da, uz odgovornost svakog pojedinca za svoje postupke, i organizator snosi dio odgovornosti za svoje propuste u organiziranju utakmice. Ovdje prvenstevno na umu imam nerede na i oko sportskog terena, korištenje nedopuštenih pirotehničkih i drugih sredstava ili transparenata koji potiču na mržnju i netoleranciju. Da je za to odgovoran organizator, odgovoran je. Ima vremena i sredstava zabraniti svakome unošenje bilo čega što bi kasnije moglo rezultirati kaznom.

No, ono što po meni (a ni po zakonima RH) nikako ne bi smjeli biti odgovorni niti gostujući klub niti organizatori događaja su verbalni delikti navijača. Odgovorni u smislu novčanog kažnjavanja. U kontekstu organizacije utakmice i sprečavanja nasilja, niti gost niti klub domaćin nemaju sredstava kako zabraniti takve delikte na stadionu. Nitko nema.

Kako kazniti klub za nešto na što ne može nikako izravno utjecati niti to može spriječiti? Baklju ili palicu zaštitar još i može na ulazu zaplijeniti navijaču, ali na koji način nekome oduzeti pravo na govor?

Odakle izvire ta osnova za kažnjavanje klubova za izgovorene riječi gledatelja, jer u hrvatskim zakonima ne postoji odredba kojom bi se itko treći mogao kazniti za verbalne delikte pojedinaca ili grupe. Savezi opravdavaju kažnjavanja disciplinskim pravilnicima koji su ipak interni propisi saveza i kao takvi su pravno slabiji od bilo kojeg zakona. Dakle, određujući ovakav način kažnjavanja, sportski savezi uzdižu svoje pravilnike iznad zakona.

Problem neće nestati kažnjavanjem klubova, a oni sami po tom pitanju ne mogu ništa popraviti. Već tu svako kažnjavanje gubi smisao. Dugoročna strategija rješavanja ovog problema ne postoji, a o edukaciji navijača se i ne pomišlja. Ipak je jednostavnije kažnjavati. Kazni samo da kazniš.

Klubovi nemaju izbora. Ne poštuju li naredbe saveza, neće moći raditi ono jedino za što su i osnovani.

Plati pa se igraj.