Čeka se prva gostujuća pobjeda

Još tri su dana do najvećeg derbija hrvatske košarke, a atmosfera na Kalelargi lagano se podgrijava. Pobjeda nad Partizanom u posljednjem kolu pred 6500 gledatelja u Krešinoj dvorani ponovo je vratila vjeru zadarskim navijačima.

Porazi od Širokog i Radničkog na gostovanjima arhivirani su i zaboravljeni. No žele li Zadrani do pobjede pod Tornjem, morat će se dobro prisjetiti zbog čega su to izgubili u Šumadiji i Hercegovini, te ne ponoviti to u Zagrebu.

Osnovna zamjerka nakon tih dviju utakmica bila je da Zadrani nisu znali odgovoriti na obrambenu agresivnost domaćina. Velikim pritiskom na jedinog zadarskog razigravača oba su protivnika stvorila pomutnju u organizaciji zadarskog napada. Sve to rezultiralo je s puno nerezonskih šuteva i promašaja koji su kasnije stvorili nervozu pa je u dvije gostujuće utakmice Zadar imao loš šut od prosječno 41.85%. Usporedbe radi, zamjetno veća preciznost bila je na domaćim utakmicama u kojima su se Zadrani uspjeli nametnuti svojim gostima i šutirati prosječno 47.7% iz igre.

Indikativan je i podatak da Zadar na domaćem terenu trice gađa uvijek preko 40 posto, dok je u Kragujevcu preciznost bila na 35%, a u Širokom mizernih 22%. Slobodna bacanja su također bolja doma.

Zadar je sada bogatiji za jednog playmakera, istina još uvijek nedovoljno uigranog, ali i sa takvim Morovićem i Stipčevićem organizacija napada bi trebala biti bolja. Samim time, bolje bi trebale biti i situacije koje će playmakeri otvarati svojim suigračima za šut. Toliko o statistici i organizaciji igre, jer veći dio problema leži drugdje - u samopouzdanju.

Taj zaključak nije teško donijeti, Zadar je mlada momčad, i jasno je da će na domaćem terenu uvijek igrati bolje, a ta kvalitetnija igra proizlazi iz većeg samopouzdanja kojeg mladići Zmage Sagadina dobivaju pred svojim navijačima. To samopouzdanje na gostovanju Zadrani mogu dobiti samo dobrim igrama i pobjedama, ali za to treba hrabrosti i odlučnosti, a toga je dosad itekako nedostajalo izvan Zadra.

Zadar nema igrača koji će skupiti glave na time-outu, razbiti nogom klupu, poderati glasnice i tako isprovocirati pozitivnu reakciju i suigrača. Gotovo tragikomično bilo je gledati kako "penzioner" Zmago Sagadin bijesni u Širokom za vrijeme minute odmora, a svi redom bulje u pod, nakon toga slijedi mlaki pozdrav i uz nekoliko tihih "ajmo, ajmo", siguran put u poraz.  

Baš zbog tog nedostatka Zadru trebaju navijači koji će bezuvjetno podržavati svoj klub, i kad gubi i kad pobjeđuje. Ali, da bi navijač bio takav, on mora prihvatiti realnost.

Realno je da Zadar još dugo neće mljeti protivnike, Zadar po pojedinačnoj kvaliteti nije među četiri najbolje momčadi regionalne lige, ali da bi tamo do kraja ove sezone stigao Zadar mora imati kredit. Zadar mora imati zajedništvo na klupe, terena i tribine.

Isto tako treba biti realan, i priznati da je Cibona u subotu favorit, i ne treba očekivati pobjedu. No treba znati, Zadrani će u Zagrebu već tradicionalno igrati u domaćinskoj atmosferi. Znači li to i da će i igrati domaćinski, saznat ćemo u subotu od 19 sati.