Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno je uvrstila ovisnost o video igrama na popis bolesti, odnosno, mentalnih poremećaja.

Nazvali su taj problem „gaming poremećaj“ i sad kad je klasificiran, metode liječenja ne samo da su dobrodošle nego će se zasebno isticati kao pomoć onima kojima je ona potrebna.

Ništa čudno, video igre raširene su na svim stranama, na svjetskoj razini donose više od stotinu milijardi američkih dolara prihoda, igraju ih stotine milijuna ljudi diljem svijeta na apsolutno svim platformama. Jednostavno, okružuju nas posvuda i oni koji se ne znaju nositi s tim, mogu uistinu patiti. Jer, osim što utječe na samo zdravlje po pitanju nesanice, tjeskobe, gubitka vida, pretilosti... video igre mogu utjecati na društveni život, ali i gubitak posla, lošije ocjene u školi.

Najbolje rješenje jest umanjiti konzumaciju. Odrediti si granice neophodno je u dostizanja razine odgovornosti kad osoba kontrolira situaciju, a ne ovisnost. Također, još je bolje rješenje uvijek ispuniti obaveze prije igranja i ići spavati u normalno vrijeme. Znači, domaća zadaća, kućanski poslovi, obveze koje ste donijeli s posla... Sve to treba staviti ispred video igara. Kao i osobe koje su vam drage, bilo da je riječ o ljubavnim partnerima, obitelji ili prijateljima.

Ako je pak situacija odmakla kontroli, tad je potrebna stručna pomoć. Ona će biti dostupna i službeno sad kad je ova ovisnost uistinu prepoznata, ali sigurno da će proći još neko vrijeme prije nego ljudi priznaju da trebaju tako nešto. Primjerice, samo u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Njemačkoj od 19 tisuća muškaraca i žena njih oko tri posto ima pet ili više simptoma koji potvrđuju ovisnost. S godinama će postotak rasti, ako se problemu ne posvetimo na svim razinama. Od edukacije do prevencije...