Čelnik izraelske oporbe Isaac Herzog dva dana uoči općih izbora ima malu prednost pred Benjaminom Netanyahuom, ali sadašnji se premijer i dalje smatra favoritom za sastavljanje buduće vlade jer ima bolji koalicijski potencijal.

"Izrael želi promjenu" i "Bibi, idi kući", uzvikivali su deseci tisuća Izraelaca na središnjem trgu u Tel Avivu uoči izbora.

Ali, unatoč zaostatku u anketama, izgledi idu u prilog aktualnom premijeru Benjaminu (Bibiju) Netanyahuu i njegovu trećem uzastopnom mandatu.

Po anketama, laburistička stranka Isaaca Herzoga, udružena u koaliciju Cionistički tabor s Kadimom bivše ministrice pravosuđa Tzipi Livni, osvaja 24 do 26 mjesta u Knessetu (od 120), a Likud premijera Netanyahua 20 do 22 mandata.

Međutim, jedna je stvar prije svakih izraelskih izbora unaprijed poznata - nijedna stranka neće moći sama sastaviti vladu, kao što nije uspjela nikada u izraelskoj modernoj povijesti.

Izraelski izborni sustav pogoduje ulasku malih stranaka u Knesset i svaki put prije odlaska na birališta glasači znaju da nije važno tko osvoji najviše, nego tko ima bolje izglede sastaviti stabilnu koaliciju. A tu Netanyahu stoji bolje.

Istina je da su dva suprotstavljena bloka, lijevi i desni, podjednaki i da će raspored mjesta u Knessetu otprilike biti izjednačen, plus ili minus nekoliko mandata. Međutim, sudeći po postojećim anketama, kakvom se god matematikom bavio Herzogu će biti gotovo nemoguće doći do parlamentarne većine.

Glavni su razlog arapske stranke, koje na ove izbore, prvi put u povijesti, izlaze sa zajedničkom listom i nadaju se da će biti treća lista po snazi u parlamentu. One se smatraju lijevim centrom, ali nikad ne ulaze u sastav vlade, i tvrde da neće ni ovaj put, sve dok traje izraelska okupacija Zapadne obale.

Herzog ima šanse postati premijerom ako nekoliko stranaka ljevice i centra ostvari bolje rezultate nego što im daju ankete. Tada bi ga i zajednička arapska lista mogla podržati izvana, ne ulazeći u formalnu koaliciju. Druga mu je mogućnost da neke manje ultraortodoksne stranke ostanu ispod izbornog praga i tako Netanyahuu smanje koalicijski manevarski prostor.

Mogući izborni raspleti

- Premijer Netanyahu i njegov nacionalistički Likud formiraju vladu sa strankama desnog centra i krajnje desnice. U jednom scenariju Netanyahu se oslanja na sekularne stranke poput Yesh Atida, koja privlači birače urbane srednje klase i dio je postojeće koalicijske vlade. Alternativno, Netanyahu bi se mogao okrenuti religijskim strankama poput Shasa. To je manje vjerojatno jer bi imalo velikog utjecaja na vanjsku politiku i otežalo odnose s Palestincima.

- Velika koalicija Likuda i Laburističke stranke, dominantne na lijevom političkom spektru. Takve su se vlade znale pojavljivati zadnjih desetljeća, posebice kad su dvije najveće izraelske stranke ostvarile sličan izborni rezultat. Mnogi Izraelci misle da su vlade velikih koalicija neproduktivne i skupe.

- Analitičari ne isključuju ni mogućnost vrlo široke koalicije pod vodstvom laburista. Međutim, taj bi "brak" bilo vrlo teško dogovoriti, dodaju, jer bi se u to morale uključiti i neke stranke desnog centra i zajednička arapska lista.

- U Izraelu mnoge stranke izbjegavaju sjediti u parlamentarnoj oporbi, smatrajući da ne mogu služiti svojim biračima ako ostanu izvan vlade. To sve dovodi do intenzivnih postizbornih pregovora, političke trgovine i pokojeg iznenađenja.

Glavne teme u kampanji

- Sigurnost: To je uvijek važno pitanje za Izraelce na neprijateljskom Bliskom istoku. Zabrinutosti variraju od Irana, za koji misle da bi mogao postati nuklearna sila, do stalnih prijetnja Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanonu i širenja Islamske države. Sigurnost je Netanyahuov 'forte' i uvijek je drži u središtu kampanje i javne rasprave. Herzog s druge strane tvrdi da je i on "čvrst" kada je sigurnost u pitanju, ali mnoge Izraelce nije u to uvjerio.

- Socijalno-ekonomski problemi: To je Herzogov teren. U izvješću objavljenom tri tjedna prije izbora izraelski državni regulator kritizirao je Netanyahovu vladu zbog toga što nije učinila ništa da snizi vratolomne cijene stanovanja u zemlji. Herzog naglašava da Netanyahu samo priča o sigurnosti i ne brine se za probleme srednje klase, koja se svija pod teretom visokih troškova života, i to ističe kao prvi problem koji će rješavati.

Vanjska politika: Herzog tvrdi da je Netanyahu odveo zemlju u izolaciju bez presedana, teško naštetio njezinim odnosima u svijetu, čak i s prvim saveznikom Sjedinjenim Državama. Problemi variraju od međunarodnog protivljenja gradnji novih židovskih naselja do Netanyahova inzistiranja da o iranskom problemu govori u Kongresu unatoč protivljenju Baracka Obame. Krajnja desnica, pak, misli da bi se Izrael trebao prestati ispričavati za ono što smatra ispravnim.

Palestinsko pitanje: Mnogi Izraelci duboko su razočarani višegodišnjim zastojem u mirovnom procesu i to je pitanje posve u drugom planu. Netanyahu je uspio uvjeriti prosječnog Izraelca da Izrael "nema partnera" u pregovorima. Herzog kaže da je potrebno učiniti sve što se može kako bi se pregovori oživjeli.

Izrael u brojkama

- Oko 5,8 milijuna Izraelaca (od 8,3 milijuna stanovnika) ima pravo glasa.

- Židovi čine 75 svih stanovništva, a izraelski Arapi dvadesetak posto. Arapi su podijeljeni na nekoliko religija, muslimane, kršćane, druze.

- Vladini podaci pokazuju da je 75 izraelskih Židova rođeno u zemlji, u usporedbi sa samo 35 posto 1948. kad je osnovana Država Izrael.

- Izborni sustav je proporcionalan. Cijela je zemlja jedna izborna jedinica. Očekuje se da će 120 mandata u Knessetu biti podijeljeno između deset stranaka. Među njima su i ultranacionalističke židovske frakcije, poduzetničke stranke, židovske vjerske organizacije, krajnja ljevica, a tu je i zajedničke arapska lista.

- Izborni prag je nedavno je podignut na 3,5 posto. Pristaše toga poteza kažu da će to donijeti stabilnost vladi, a kritičari da se radi o potezu protiv manjina, ultraortodoksnih židova i Arapa. Potonji upravo zbog toga prvi put idu na izbore sa zajedničkom listom na kojoj su nacionalisti, islamisti i komunisti.

- Nakon objave rezultata predsjednik Reuven Rivlin daje mandat onome čelniku koji ima najviše izgleda za sastavljanje vlade. Sve izraelske vlade od osnutka države bile su koalicijske.

- Izbori bi se trebali održavati svake četiri godine, ali zbog koalicijskih vlada i turbulentne političke situacije, izbori se raspisuju češće. Posljednji su bili 2013.

- Odaziv je tradicionalno visok. Prije dvije godine glasalo je 67 posto birača.

- Izrael ima relativno snažno gospodarstvo. Ove godine predviđa se rast od 3,2 posto. Međutim, Izraelci se žale na rast troškova života jer su bazični proizvodi skuplji nego u Europi, a plaće su manje.