Kad bih vas netko zatražio da mu kroz par riječi definirate filmove osebujnog redatelja Darrena Aronofskog, siguran sam kako bi poznavatelji njegova opusa kao iz puške ispalili prodorne i proganjajuće 'epitete' poput: kontroverzan, uznemirujući ili mračan.

No, kad uz takve teške i osuđujuće riječi ubacite i jedan superlativ poput 'genijalan', e onda dobijete jednu posve drugačiju cjelinu.

Voljeli ga vi ili ne, obožavali ili mrzili njegovo pretenciozno lutanje između stvarnosti i mašte (sna ili jave, ako vam to zvuči bolje), Arronofsky se nakon posljednjeg kino brodoloma (op.a. šifra ''Noah'') vratio se jednim od najkontroverznijih filmova desetljeća i zadao nam slatke muke. Ukoliko ste netolerantni religiozni fanatik koji se grozi 'mindfuck' zapleta (a da ne govorim raspleta) možete prestati s čitanjem, slijedi jedno posve drugačije tumačenje početka i kraja, vjere i čovječanstva.

U izoliranoj kući, nekoć devastiranoj strašnim požarom, a sad gotovo potpuno restauriranoj, žive On (J.Bardem), slavni pjesnik koji se bori s kreativnom krizom i njegova supruga Majka (J. Lawrence). Dok se On bori s nedostatkom inspiracije, Majka oslikava zidove, kuha i sprema iliti jednostavno rečeno, drži kuću živom.

Mother! (2017)

Režija: Darren Aronofsky

Uloge: Jennifer Lawrence, Javier Bardem, Ed Harris, Michelle Pfeiffer, Domnhall Gleeson, Brian Gleeson, Kristen Wiig, Jovan Adepo, Stephen McHattie, Laurence Leboeuf…

Žanr: Drama, misterij, horor, triler

Trajanje: 121 min.

Jedne večeri na vrata iznenada bane Muškarac (E.Harris) tražeći sobu. On ga pristojno ugosti dok Majka u nevjerici i gotovo opipljivoj nelagodi promatra neobično ponašanje svojeg supruga. Već idući dan u kuću stigne i Žena (M.Pfeiffer) nakon čega ubrzo uslijedi pravi kaos…

Prosječni gledatelj bi mogao lako biti zaveden slikovito zastrašujućim plakatima, najavama pa čak i nazivom filma, no ne bi bio niti svjestan da je u kino došao kao svjedok dvosatnog čina ludila i genijalnosti.

Ne dragi moji 'prosječni', ukoliko tražite razbibrigu tijekom koje možete grickati kokice i sadistički uživati u kasapljenju tinejđerica, samo pratite zvuk motorne pile, to je tamo u drugoj dvorani, nekoliko metara dalje. Ovdje obitava psihološki teror, suočavanje s grubim činjenicama, a za neke možda i najveća noćna mora.   

Okorjeli filmofili će znati kako Aronofsky nije 'otkrio toplu vodu', kvragu, pa ovakve i slične stvari su Alejandro Jodorowsky, Ken Russell ili primjerice Pier Paolo Pasolini stvarali još tamo davno dok je maleni Darren sisao majčino mlijeko i igrao se u pijesku.

No, to sad nije bitno. Bitno je to da je maleni Darren narastao, a skupa s njim i njegova velika muda i kako se odvažio napraviti film (op.a. ''Noah'' je ipak bio kreativno i financijski promašen) koji će nove generacije (odgojene po stoljećima starim vjerskim načelima) uzdrmati svojim tumačenjem religije, uloge Boga, čovjeka i majčice nam Zemlje.

Jeste sad shvatili na koga i što je autor filma aludirao? Trebate i dalje pomoć? Naravno, nije nam Aronofsky baš sve slikovito iscrtao, dao nam je sasvim dovoljno prostora za razmišljanje, hvatanje brojnih alegorija, simbolizama i stilskim posvetama kolegama autorima poput Romana Polanskog (šifra 'Rosemary').

Štoviše, gotovo kroz svaku sekundu filma, svaki prizor, Aronofsky nam ima štošta za kazati i pokazati. Nije ovo samo njegovo viđenje Boga i religije, postoje tu još brojni drugi faktori koji ga opsjedaju. Ukoliko pažljivo motrite njegov 'trip' kroz Stari i Novi zavjet onda ćete lako 'prokljuviti' i rasplet.

Sve bolesti modernog društva sabrane su u ovo dvosatno ludilo, hod po samom rubu živaca i nelagode. Preživjeti gledanje, a da ne poželite iskočiti si iz same kože, pravi je izazov, al' da je osmislio i realiziralo djelo zbog kojeg će se lomiti koplja, ložiti lomače i voditi žučne rasprave, to ne mogu niti želim osporiti. Neki će ostati zgroženi, neki šokirani i raspižđ*ni, a neki će klicati kako je ovo remek-djelo koje bi svatko trebao pogledati. 

Ako pitate skromnog autora ovog teksta, složiti ću se s potonjima i reći kako je ovo jedan od najboljih filmova godine, no opet, to je stvar mojeg (ne)ukusa. Pravo je čudo kako se ovaj film uopće pojavio u našim kinima, a da određeni nisu upirali prstom i počeli ložiti lomače. Izgleda da im je promaklo.