Jutros sam išla po stvari za planinu. Jer je akcija u Lidlu. I ne mogu vjerovati da živim u narodu gdje je to kao sramota.

Jel' sramota šetati po špici, bez dana radnog staža, piti pive i kavice cijeli dan, do 45-e biti u roditeljskoj kući i ne potruditi se da nešto stvoriš svojim rukama. Jel' sramota živjeti samo za novac i stvari. Meni je.

Meni je sramotno osjećati oko sebe ljude prekrivene maskom, tužnih crta lica, kako se skrivaju iza skupih domova, automobila, markiranih torbi i garderobe. Jedno je kada si netko priušti neki užitak jer baš voli- ali to se vidi. Ali stavljati markirano na sebe i oko sebe da bi si podigao osjećaj vlastite vrednote, to je za mene sramota.

Kad radim s mladima, najviše me pogađa nasilje, više od klasične tučnjave, pogodi me psihičko nasilje. Uporno im govorim da ih kavalirom čini njihova kultura, odnos prema ženi. Da pametne cure vole muškarce koji su vrijedni.

Tako me i taj pojam „Lidlić“ jako rastužio. Ponosna sam jer sam totalni Lidlić. Od grudnjaka do jakni i sira, zakon je Lidl. I tko će reći da sam manje dobra nego netko tko će to sve platiti negdje četiri puta skuplje?

Žalosno je društvo koje temelje gradi na markama. Nikad nisam voljela biti ovca. Pogotovo kad vidim da sve te ovce žive životom u kojem su izgubili ono što jesu. Nije li bolje novac potrošiti na trajnije od pamuka? Nije li bolje razveseliti drage osobe nečim što im zaista znači, nije li ljepše vidjeti ženu koja je u stil unijela samu sebe, a ne nekog drugog?

Radije ću u sebe unijeti kvalitetne stvari, kao što je obrazovanje, zdrava prehrana, sitnice koje imaju dušu. Ono što se unosi je trajnije. Temelj kuće nisu prozori. Temelj se najčešće okom ne vidi.

Nije li pametnije raditi i biti mudar, a ne raditi da bi se pohvalio da si negdje među „visokima“? Visina ljudskosti nema metar, ni debljinu računa i „maca para“, visina jednog čovjeka je u načinu kako se ponaša s drugima, kad nema, kad ima malo, kad ima i malo više. Veliki čovjek uvijek je veliki čovjek. 

Tata me naučio da uvijek imam dobre spize za goste i da hodam uzdignute glave, samostalna. A mama me naučila još praktičnije- organiziraj se kvalitetno i nemoj raditi za stvari. Opirala sam se. I danas sam svoja i prihvatim ono što rezonira s mojim uvjerenjima, ali u pravu su. Zahvalna sam danas na lekcijama.

Razumijem to tek sada, kada sam umorna od ljudi koji sav svoj trud daju da imaju. Zaradi, troši. Još i još. I tako u krug. Budi čovjek kao što smo isti svi, danas nam treba zraka, hrane i vode. Ti i ja postat ćemo pepeo. Koji je radio, ovisi o nama. Radiš i radim da bi bili veći iznutra ili izvana.