Crveni baloni, klaunovski kostimi, tematski obilasci zastražujućih ruševnih zdanja i nezapamćena viralna kampanja slikovito su nas upozorili i podsjetili kako je nakon pustih godina čekanja u kina konačno stigla filmska adaptacija popularnog romana ''It'' slavnog horor (među ostalim) pisca Stephena Kinga.

Fanovi spomenutog su nervozno grickali nokte i oštrili svoja kritičarska koplja, dok su pripadnici X/ Y generacije pak koračali prema kinodvorani skeptično misleći kako nema šanse da će ovo čudo ispasti bolje od istoimene TV mini-serije koja ih je kao klince tamo početkom 90-ih dobro zdrmala i uništila im mirne i bezbrižne snove. Kako sam i sam bio jedan od tih klinaca, nisam mogao ostati ravnodušnim već sam se uputio na nostalgično putovanje čvrsto držeći fige u nadi da holivudska mašinerija nije ponovno uprskala stvar.  

Jednog kišnog listopadskog dana 1988., sedmogodišnji Georgie zamoli starijeg brata Billa (J. Lieberher) da mu napravi papirnati brodić kojeg će pustiti niz kišom natopljenu ulicu. Zaigranom dječaku brodić ubrzo nesretno upadne u odvod iz kojeg iznenada proviri klaun koji se Georgieu predstavi imenom Pennywise. Kad ga Georgie zamoli da mu vrati brodić, Pennywise ga namami da se približi te ga potom silovito zgrabi (op.a. neću vam detaljno opisati na koji način) i odvuče u odvod. Siroti Georgie tako postane još jedno u nizu misteriozno nestale djece, a brata Billa počne proždirati krivnja što je brata pustio samog na ulicu. 

Dolaskom ljetnih školskih praznika, Bill je sve odlučniji u naumu da potraži svojeg nestalog brata, a da bi u tome eventualno uspio potrebna mu je pomoć prijatelja Richiea (F.Wolfhard), Eddiea (J. D. Grazer) i Stanleya (W. Oleff).

It (2017)

Režija: Andrés Muschietti

Uloge: Jaeden Lieberher, Jeremy Ray Taylor, Sophia Lillis, Finn Wolfhard, Chosen Jacobs, Jack Dylan Grazer, Wyatt Oleff, Bill Skarsgård, Nicholas Hamilton, Jake Sim, Owen Teague...

Žanr: Horor, drama

Trajanje: 135 min.

U njihovoj misiji im se igrom slučaja uskoro pridruže i u gradić novopridošli dječak Ben (J.R. Taylor), Mike (C. Jacobs), odnosno djevojčica Beverly (S. Lillis)...

Ovaj poprilično sažeti sinopsis možda i nema prave glave i repa, al' bilo kakav opširniji pokušaj istog bi vam samo izazvao glavobolju i zijevanje. Mogu još usput spomenuti (onima koji nisu pročitali knjigu ili pogledali gore spomenutu TV seriju) kako su navedeni likovi ujedno i prijatelji u nevolji (samoprozvani 'klub gubitnika') koji su manje-više svi žrtve lokalnog nasilnika Henrya (N. Hamilton) i njegovih kompanjona, odnosno, kako je gotovo svatko od njih progonjen osobnim fobijama i kojekakvim psihičkim ili fizičkim torturama unutar vlastitih kuća.  

Eto, sad su stvari malčice detaljnije pojašnjene. Dakako, niti spomenuta TV adaptacija nije uspjela pohvatati baš sve značajne trenutke ovog bogato napisano žanrovskog remek-djela, no većina fanova je u konačnici ipak bila zadovoljna rezultatom (Tim Curry je briljirao u ulozi jezivog stvorenja/klauna Pennywisea). I kako bi se sad toliko opsežan materijal mogao prebaciti u samo jedan film? Kad su producenti studija 'Warner Bros.' 2009. prvi put spomenuli mogućnost adaptacije i kako su na istu obvezali scenarista Davida Kajganicha, skeptici su odmahnuli s rukom opravdano sumnjajući kako će se od toliko materijala moći učiniti jedan suvisli i efektan film. 

Tijekom nadolazećih godina, na naizgled 'ukletom' projektu su se izmijenila brojna imena (uključujući i sad već slavnog autora TV serijala 'True Detective', Carya Fukunagu), scenarij se prerađivao i dorađivao, a odustalo se i od očigledno sulude ideje o samom jednom nastavku.

U konačnici, uz Chasea Palmera i Garya Daubermana, spomenuti Fukunaga je ipak ostao potpisan kao jedan od scenarista, a redateljsku palicu je preuzeo filmom ''Mama'' (2013.) proslavljeni Argentinac, Andrés Muschietti. Prvi izbor za ulogu klauna Pennywisea u startu je bio Will Poulter, no dok su se ‘mudraci’ prepucavali oko scenarija i ostalih detalja, spomenuti je morao otkazati ‘gažu’ i kao novi izbor se ukazao sin slavnog švedskog glumca Stellana Skarsgårda, Bill.

U brojnim intervjuima i presicama, tokom godina produkcije i Kajganich i Fukunaga, a u konačnici i Muschietti, naglasili su kako su brojne detalje iz knjige izmjenili i osvježili (primjerice, prvi dio knjige se događa u drugoj polovici 50-ih, a ovdje koncem 80-ih), no da je efekt same priče ostao jednako snažan. Je li uistinu tako?

Ukoliko vas zanima mišljenje potpisnika ovih redova, jest. Knjiga je dakako knjiga i nikad neće na jednak način zaživjeti u očima fanova, no unatoč brojnim problemima u fazi produkcije ovog filma, u konačnici smo dobili jedan na trenutke (a ima ih podosta) izuzetno zastrašujući i zabavan film koji najveću snagu prvenstveno izvlači iz iskrene, uvjerljive i nadasve nadahnute glume svojih mladih glumaca.

Bill Skarsgård je bez ikakve sumnje ostavio pozitivan dojam u ulozi zastrašujućeg monstruma Pennywisea/It-a, no osobno sam ostao prestravljen efektno prikazanim užasom koji je vrebao na naše mlade junake unutar zidova vlastitih kuća, školskih hodnicima i skučenim uličicama. Seksualno i fizičko nasilje, psihološka tortura mladih i nedužnih dječaka (i djevojčice), e to je pravi terror.

Pravi strah se nalazi tamo gdje ga ne trebalo biti. Svaki udarac, uvreda, pipkanje i ponižavanje, to je ono što razara naše protagoniste, a oduprijeti se svim tim užasima može se jedino kroz  jedinstvo, slogu i zajedničke napore. A  kad se te stvari povežu, onda im niti iskonsko zlo manifestirano u liku klauna ili njihove najveće noćne more, ne može apsolutno ništa.

Muschietti je svoj posao odradio efektno, čak bi rekao i školski sa svim onim 'Buuu' prizorima i žanrovskim trikovima, no najefektniji su ostali kako sam već spomenuo oni nelagodni prizori 'bullyinga' i ostalih tortura kroz koje djeca prolaze.

Siguran sam da će nakon gledanja i mnogi ostati ravnodušnima jer dok se saga sa produkcijom filma razvukla na dugih 8 (!) godina, na TV-u se u međuvremenu pojavilo 'Netflixovo' remek-djelo zvano ''Stranger Things'' i sva ova 'štorija' sa prijateljstvom, odrastanjem i zajedničkim naporom u borbi protiv zla je postala itekako poznata. 

Što je najsmješnije u cijeloj priči, kao dodtni podsjetnik na seriju je i mladi glumac Finn Wolfhard kojeg ovdje nisu uspjele sakriti niti debele naočale, odnosno, činjenica da su autori ''Stranger Thingsa'' inspiraciju za svoje 'čedo' debelo povukli upravo iz romana Stephena Kinga. Ah taj vražji tajming! No unatoč prepoznatljivim detaljima, mislim kako je i ova adaptacija vrijedna vaše pažnje, a ukoliko vas dojmi, za već najavljeni nastavak ćete se ipak morati strpiti neko vrijeme.

Eh da, Muschietti i ekipa su nam unutar filma sakrili brojne posvete na filmove i glazbu s konca 80-ih pa će te tako uz malo veću pažnju moći ugledati plakat za ''Gremlinse'', kino najave za Burtonovog ''Batmana'' ili Donnerov ''Lethal Weapon'', a u jednom prizoru ćete moći u hrpi klaunovski lutki ugledati i onu iz spomenute TV serije.  Dobra zabava, a za plašljive i mnogo više!