Balada o Divljem zapadu

Režija: Howard Hawks
Glumci: John Wayne, Dean Martin, Ricky Nelson, Angie Dickinson, Walter Brennan
Trajanje: 141 minuta
Godina: 1959.
Produkcija: Armada Productions

Kako smo već prošli tjedan zagazili u sfere westerna, još ćemo se malo zadržati u prašnjavim prostranstvima ovog kultnog žanra, koji je svojim umjetničkim ostvarenjima zasigurno zaslužio puno više pažnje nego što mu se danas pridaje. Iako je western u mnogočemu zasnovan na klišejima, što je sasvim očekivano za jedan tako masovno raširen žanrovski pravac, to ne znači da nepregledna bespuća američkog Divljeg zapada nisu svako toliko iznjedrila prava filmska remek djela. "Rio Bravo" samo je jedno od njih.

"Kad upoznam djevojku koja mi se stvarno sviđa, pokažem joj 'Rio Bravo' pa da odmah zna na čemu je", kao iz topa svojevremeno je ispalio Quentin Tarantino, odgovarajući u jednom intervjuu na pitanje koji je njegov najdraži film svih vremena.

"Rio Bravo" je film koji ima sve sastojke potrebne za stvaranje pravog westerna. Neukrotive kauboje, naizgled nesavladive negativce, istrošene junake, djevu u nevolji, spektakularni obračun i naravno kultnu američku macho ikonu, jedinog i nedodirljivog, Johna Waynea. "Duke" je u Hawksovom remek djelu uskočio u čizme šerifa Johna T. Chancea, koji pod svaku cijenu mora u svom zatvoru zadržati opasnog ubojicu Joea Burdettea dok po njega ne dođe federalna policija. No, njegov brat, moćni i utjecajni rančer Nathan u grad šalje skupinu okorjelih revolveraša ne bi li ga izbavio i tako spasio od vješala. Između ispunjenja pravde i Burdetteovih plaćenih ubojica stoje samo šerif Chance i njegova dva zamjenika; stari gunđavi bogalj Stumpy i propali alkoholičar Dude.

Već viđeno? Možda. Klišej? Zasigurno. Ali western je, kao što sam već spomenuo, žanr sa jasno određenim granicama u kojima se neki redatelji snalaze bolje, a neki lošije. Howard Hawks je, uz Johna Forda, zasigurno najveća ikona klasičnog američkog westerna, a "Rio Bravo" samo je kruna veličanstvene karijere u kojoj su stvorena remek djela poput "Crvene rijeke", "Velikog neba" i "El Dorada". Hawksov način da prevlada granice žanra i uvijek se drži na samom rubu predvidljivosti, ali u nju nikad ne upada, su likovi, odnosno karakterizacija istih. John T. Chance onaj je isti lik kojeg John Wayne igra kroz gotovo čitavu karijeru, ali u rukama Howarda Hawksa ipak je drukčiji od drugih; življi i stvarniji, lik u kojeg, usprkos svom njegovom mačizmu, publika može povjerovati, poistovjetiti se s njim i navijati za njega do neizbježnog sretnog završetka.

Usto, u svim svojim prijašnjim (i kasnijim) pustolovinama, Wayne nije nikad imao tako uvjerljivog partnera kao što je Dean Martinov Dude. On je klasični prototip antijunaka, olupine uništene alkoholom, koji će u ključnom trenutku ipak prevladati delirium tremens i pronaći svoju davno izgubljenu ljudskost. Hawksova se redateljska genijalnost jasno očituje u njegovoj sposobnosti pričanja priče kroz svoje likove. Njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti spajaju se u veličanstven linearni mozaik, dok je klasična filmska fabula podređena isključivo upoznavanju i razrađivanju likova kroz izvrsno napisane dijaloge i crnohumorne situacije.

Hawksovi westerni, za razliku od mnogih drugih, nisu smrtno ozbiljni, ne doživljavaju se takvima, a svaka je situacija popraćena humorom i nezaobilaznim cinizmom. Pojam filmskog klasika vrlo često zna podrazumijevati izrazito teške filmove, koji zahtijevaju puno truda i veliku dozu razmišljanja. "Rio Bravo" nije takav film. On je u svojoj osnovi vrlo jednostavan i upravo u tome leži njegova genijalnost. Jedan vrsni filmski analitičar vrlo je kratko i jasno definirao dobar film: ili vas zabavi ili vas natjera na razmišljanje. "Rio Bravo" ne nameće potrebu za velikim razmišljanjem, ali zato je neizmjerno zabavan, što često zna biti puno teža zadaća.