Western klasik koji je ubio klasinčni western

Izvorni naslov: The Searchers
Režija: John Ford
Uloge: John Wayne, Jeffrey Hunter, Vera Miles, Ward Bond, Natalie Wood
Trajanje: 119 minuta
Godina: 1956.
Produkcija: Warner Bros

"New York" magazin svojevremeno je Fordove tragače nazvao najutjecajnijim filmom u američkoj povijesti. Oko "Tragača" i njihove moralne dimenzije godinama su se lomila mnoga koplja. S jedne strane ovo je klasični Fordov western, John Wayne u većoj ili manjoj mjeri reprizira ulogu koju je odigrao na desetke puta i s tog aspekta "Tragači" ne donose ništa novo ni revolucionarno na veliki ekran (osim možda vrhunskih pejzažnih kadrova koji doista publiku ostavljaju bez daha).

No, "Tragači" imaju i jednu drugu, dublju, opasniju stranu koja većina westerna ne iznosi. Barem ne svijesno. Ovo je, naime, nakon dugogodišnje redateljske karijere u kojoj se nametnuo kao najveće ime američkog filma, prvi Fordov pokušaj da zagrebe površinu teme koja je u westernu neizbježna - teme rasizma. Čime je najveći redatelj ovog žanra, paradoksalno, pokrenuo lavinu koja će rezultirati smrću westerna. "Tragači" su priča o Ethanu Edwardsu (Wayne) dugogodišnjem konfederacijskom vojniku koji živi od rata i živi rat. U miru, on nema svrhu. Srećom za njega, Divlji zapad je i dalje dovoljno divlji, a potencijalni neprijatelji uvijek vrebaju tamo negdje na rubu prerije. U ovom je slučaju to pleme Komanča koje je otelo njegovu maloljetnu nećakinju Debbie, nakon što su izmasakrirali njene roditelje. I tako počinje Ethanova petogodišnja potraga za djetetom koje je gledao kako odrasta, ali ne da bi ju spasio od Komanča, nego da bi joj smjestio metak u čelo.

Ethanova logika je jednostavna, iako izvrnuta. "Živjeti među Komančima ne znači biti živ", poznata je rečenica koja jasno opisuje Wayneov lik. On je rasist, koji se toga ne srami i to ne krije, a komanči (i indijanci općenito) su niži oblik života; žohari koje treba istrijebiti. U vrijeme kad su "Tragači" snimljeni, ovakvo rezoniranje nije bilo ni najmanje čudno, iz jednostavnog razloga što je publika na njega navikla. Klasični se western drži jasne formule; pozitivac bijelim šeširom, negativac s crnim (ili još češće s perjanicom) i međuigra koja će rezultirati smrću potonjeg. To je bilo gotovo sve što se od westerna očekivalo i među njegovom je publikom bilo društveno prihvatljivo indijance (barem na filmu) smatrati topovskim mesom.

Upravo zato je Ford svoju moralnu poruku morao upakirati u debeli sloj celofana. On ni u jednom trenutku ne osuđuje Ethana zbog rasističkih stavova, već često staje na njegovu stranu portretirajući ga kao mračnog antijunaka koji će se publici uvući pod kožu i koja će se s njim poistovjetiti. Mnogi su iz tog razloga Forda kasnije prozivali da "Tragači" potiču rasistički, zadrt način razmišljanja, jer on nije imao dovoljno hrabrosti da otvoreno kaže što mu je na pameti; "Tragači" su jednostavno morali imati i ljubavni podzaplet, te lika koji će Ethanu služiti kao svojevrsni comic-relief čime je Ford svjesno otupio svoju oštricu. Tek osam godina kasnije okuražio se otvoreno progovoriti o problemu koji ga je mučio, ali publika je taj pokušaj, nazvan "Jesen Čejena" brutalno izignorirala. Western s poukom nije nikog zanimao, a potpuno okretanje perspektive u kojoj su indijanci iznenada postali pozitivci, i što je još gore mučenici, jednostavno je bio prevelik šok. Onog trenutka kad je western dobio didaktičku dimenziju i počeo "ispravljati krive Drine", umro je kao žanr.