Ovisni smo o tehnologijama koje nam u principu nisu vitalne jer je postojalo vrijeme kada one nisu postojale

Ajde upali se, molim te ko'Boga! Zašto baš sad kad mi najviše treba? Vjerujem kako ste se i sami dosta puta našli u situaciji u kojoj sam ja večeras. Tehnologija koju uzimamo zdravo za gotovo zakaže i nađemo se na sto čuda kako obaviti nešto što inače obavljamo bez razmišljanja.

Može se raditi o Opel Kadettu iz 96' koja odbija upaliti ujutro kako bi vas odveo na posao, može to biti mobitel sa starijom baterijom koji kao da je programiram ugasiti se kad zove netko važan. A može biti i inače sasvim razuman i pristojan rooter koji baš večeras nikako ne želi napraviti jedinu stvar za koju je izmišljen, proizveden i kupljen, spojiti me na internet.

Prokleta stvar ima pet lampica koje trebaju biti upaljene kako bih se uštekao u svjetski informacijski tok, no iz nekog razloga gore samo četiri.

Prva stvar u postupanju s visokom tehnologijom koja ne funkcionira je metoda ugasi/upali, što je prema urbanom mitu prva praktična lekcija koju nauče Microsoftovi sistem inženjeri.

Ako to ne funkcionira onda se iz uređaja ištekaju i ponovno uštekaju svi mogući kabeli, valjda jer je mala crna kutija kakav elektronski perverznjak. Ne radi ni to? Nema druge nego u praksi isprobati opće poznatu teoriju kako fina tehnika najbolje reagira na fizičku silu. Laičkim rječnikom, opaliti nekooperativnu plastičnu škatulu šakom.

Znate, to zaista pali. Neko vrijeme sam imao monitor čiji je ekran sam od sebe znao požutjeti i kojem sam frustriran opalio plesku da bi ovaj na moje oduševljenje vratio sliku u normalu. Što je je još bolje, serviser mi je rekao kako je jeftinije nastaviti ga pleskati nego platiti popravak. Za vašu informaciju, monitor-mazohist još uvijek funkcionira i uživa pod nemilosrdnom mesnatom šakom mog mlađeg brata.

Ako ne upali ni fizička sila onda vam nema druge nego ludjeti dok zamišljate kako vam stižu stotine važnih mailova, a notificationsi na Facebooku se množe kao mambe na eZadru. Hvata li vas nervoza ako iz nekog razloga ne možete na internet? Mislite li o svojem nabreklom inboxu, o ekskluzivnim i sočnim vijestima koje propuštate na portalima? O sljedećoj sretnici koji Ante Gotovac odabere jer mu paše uz frizuru?

Ovisni smo o tehnologijama koje nam u principu nisu vitalne jer je postojalo vrijeme kada one nisu postojale. Kako je ljudsko društvo uopće funkcioniralo prije Facebooka? Ili bez ADSL-a? Bez e-maila? Bez Interneta? Mobitela? Televizije...

Što više stvari dodajemo na tu listu to nas teže pogađaju nestanci struje, iskakanja osigurača, prekidi Iskonovih i Tekomovih kabela, štakori koji grizu kabele u trafostanicama, terminatorske ekipe HEP-a s oružanom pratnjom i drugi remetilački faktori koji nam privremeno uskraćuju stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.

Naša moderna civilizacija se doduše još uvijek nije susrela sa situacijom u kojoj bi neku tehnologiju izgubila za stalno, ali bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi društvo devoluiralo kad bi nam ko' u filmu globalni EMP puls uništio digitalne zapise ili kada bi trajno ostali bez struje.

Kada bi tehnološko nazadovanje pratilo i društveno? Možda bi feministički pokret postao tek loš vic u društvu u kojem su mišićna masa i lovačke sposobnosti osnove moći i društvene hijerarhije.

Nekako imam osjećaj da u srednjem vijeku nije postojao PMS i da se najvećem ratniku iz plemena nije moglo reći „it's complicated".

S druge strane pokušajte zamisliti modernog muškarca kako preživljava od lova ili proturječi feudalcu kada mu porez digne s 80 na 85 posto uroda njive. Ipak ne bi sve bilo crno, prvi koji se ne bi uspjeli prehraniti radom ruku svojih bi bili Modni hračci i slični.