Jeste li ga vidjeli?

Kako vam se čini?

Da, to je zaista on. Njegovom smrću završava jedno povijesno poglavlje, ali priča se nastavlja, još nije sigurno u kojem smjeru. Mamin komentar: ''Pa ja njega znam cili život!'' Naravno, mama njega NE ZNA, odnosno, ne poznaje ga osobno, ali, kako bi se to ono reklo - zna za njega od kada se rodila. Svi su znali tko je bio dok je bio živ, a danas svi znaju kako izgleda mrtav. The one and only, Moamer Gadafi.

Ono o čemu sam razmišljala ovih dana, dok su CNN, BBC, i sve ostale medijske znane i neznane medijske kuće vrtjele slike i snimke diktatorovog tragičnog kraja, bilo je prije svega usmjereno na boleštinu. Nisam se tim razmišljanjima bavila još od onda kada se danima neprekidno vrtjela snimka smaknuća iračkog zločestog dečka Saddama Husseina.

Pitala sam se jesmo li uopće svjesni da smo postali imuni na tu boleštinu, jer je neke od nas toliko preuzela da nije potrebno isticati oznaku - oprez! Uznemirujući sadržaj!

Tko je upozoravao Rimljane u Areni? Rulju na gradskim trgovima pred lomačama? Pred giljotinom?

Neke se stvari ne mijenjaju.

 

 

 

 

Definicija: "Snuff-filmovi" su filmovi u kojima se svjesno inscenira i dokumentarno prikazuje nečije umorstvo, a sam film pritom služi komercijalnoj eksploataciji

Čemu to upozorenje 'Uznemirujući sadržaj' uopće služi? Pa to samo dodatno podgrijava, stvara napetost: opa, ovo je nešto neprimjereno, nešto krvavo, morbidno, bolesno, gadno, zavirimo u gadost, zavirimo u način na koji je netko izmrcvaren, pa kakve ima veze što je to, prema tolikom broju onih koje je tlačio, taj lik ipak zaslužio?

Mislim da nitko nije zaslužio da njegove rane ližu milijuni znatiželjnih diljem svijeta.

Gadafi je do posljednjeg daha bio uvjeren da ga obožavaju, a njegovu smrt proslavili su kao dolazak novog mesije. Za one koji ipak nisu pogledali sporni filmić, taj libijski pobunjenički snuff, nemam što reći, osim da se tako po tlu ne bi vuklo ni psa. Jedan smo od rijetkih portala koji u priopćenju o Gadafijevoj smrti nije dodao ''one'' fotografije, niti video-prilog. Mislim da ta urednička politika ni na koji način ne zakida čitatelja. Informacija je tu.

Rupu na Gadafijevom čelu uzrokovala je, prema nekim navodima, 9-milimetarska pljuca, najvjerojatnije u rukama golobradog mladića. Gotovo romantično, zar ne?

Gadafi, uzalud si se pokušao skriti u rupu! Mladost uzima pravdu u svoje ruke! Bang! Bang! Onaj tko se bori za slobodu ima pravo na oprost i onda kada se pretvara u ubojicu. Ali smrt očito nije bila dovoljna. Gnjevna bujica je preuzela moć, pa idemo se još malo iživljavati. Zaslužio je, zar ne? Kada to već radimo, a sudionici smo povijesnog trenutka, snimajmo, podijelimo taj brutalni show s ostatkom svijeta. Ionako živimo u svijetu u kojem, ako nešto nije snimljeno, kao da se i nije dogodilo.