Došlo je i to vrijeme, svjetluca jelka na Narodnom trgu, prodaju se bakalar i fritule u humanitarne svrhe, u trgovinama akcije, popusti, atrakcije, a ja čekam tu jednu večer u godini u kojoj ću ponovo napraviti TO... sram me priznati jer će me se ovi moji zadarski pisci javno odreći, ali što mogu, kad je tako slatko, tradicionalno, radim to od onog prvog puta kada sam ''pala na priču'' i postala zagriženi ''fan'' filma ... SAM U KUĆI!

To je film koji vam se ne smije ''stvarno sviđati'' jer se radi o sladunjavom božićnom blockbusteru koji je ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda po zaradi od davne 1990--te kada je premijerno prikazan. On je u istoj kategoriji sa slušanjem boy bendova i čitanjem serijala o Šopingholičarki, nije u klasi kvalitete, poput recimo, ''Christmas carol'', ''Miracle on 34th street'' ili pak ''Nightmare before Christmas''. Ali je zato jedan pravi, izlizani - klasik.

Sada kad sam priznala da uživam u svakoj minuti ovog američkog filmskog proizvoda koji je učinio Macaulaya Culkina vječnom zvijezdom, malo mi je lakše jer sam sigurna da ću vas uspjeti nagovoriti da ga još jednom pogledate - iskreno rečeno, u životu još nisam upoznala osobu koja ne zna za taj film.

Svake godine možete ga naći na repertoaru nekih od domaćih i stranih tv-programa, jer što je Božić bez ''Sam u kući'', pa to je jednostavno nezamislivo!

Dakle, ako uzmemo u obzir da polazimo od pretpostavke: film je trash, takav scenarij je nemoguć, priča ne ''drži vodu'', i fokusiramo se samo na neke detalje, onda možemo vidjeti da ''Sam u kući'' jest jedan od najboljih božićnih filmova ikad!

Devedesete su inače zlatno doba obiteljskih filmova, a ova komedija čija se radnja odvija u SAD-u kada McAllisterovi, jedna jako imućna i smušena obitelj, putuje u Pariz za blagdane i zaboravi malog Kevina, jedna je od onih bez kojih ni moj Božić ne bi bio potpun.

Sam čin gledanja ovog filma čije scene sestra i ja znamo napamet, a svojevremeno smo ispisivale dijalog iz ''Angels with filthy souls'' (film unutar filma, znam da znate!), jednak je mirisu kolača ili borovih iglica, postao je dio atmosfere, stopio se s blagdanima.

Danas taj film u svakom segmentu podsjeća na davno prohujala vremena, danas Kevin ne bi ostao sam kod kuće jer bi imao mobitel. Ali neke stvari toliko su univerzalne i one su razlog zbog kojih ''Sam u kući'' i 2013. godine ponovo gledamo i uživamo. "Sam u kući" zapravo je trijumf jednog luzera!

Neki od nas mogu u Kevinu prepoznati sebe ili sestru/brata, onu crnu ovcu u obitelji, koja i kada ne napravi sranje, biva optužena. ''You know, Kevin, you're what the French call les incompetents'' , kaže Linnie. ''There are 15 people in this house and you're the only one who has to make trouble!''

Svatko od nas jednom se susreo s Buzzom, likom koji čini dišpete, maltretira, mulja, laže i svaki put se izvuče. Sigurno su postojali trenuci u vašem životu kada ste htjeli promijeniti baš sve, situaciju u kojoj ste se našli, ljude koji su vas nagazili, kada ste poželjeli isto što i Kevin: I wish my all family just dissapear! A koliko puta ste bili meta onih koji su u vama vidjeli nešto što je daleko od istine, ili ste vi bili oni koji su imali svoje teorije o nekim ljudima, kao što u ''Sam u kući'' svi nagađaju što se stvarno dogodilo tajanstvenom gospodinu Marleyu.

Meni najdraži dio: raspašoj! Kada Kevin shvaća da je stvarno sam u kući, pa kada napokon bez kontrole dosadnih roditelja i cijele McAllister ekipe postaje sam svoj kralj, davi se u sladoledu, keksima, skače po krevetu (roditeljskom!), pleše po kući (ogromnoj vili iz snova svakog klinca), gleda ''zabranjene filmove'', koristi ''nedozvoljene proizvode'' (tatin after-shave i legendarni urlik!)...

Poseban touch ovom blagdanskom hitu dali su negativci, Harry kojeg obožavam zato jer je tako živčan, samodopadan ''mozak'', neka verzija Georgea Constanze, i Marv kojega još više obožavam jer nije on jadan kriv što je neopisivo glup!

Kevinov plan i spačke koje podvaljuje ''Mokrim banditima'' toliko su originalne i blesaste da se jednostavno pamte, od padanja preko božićnih kuglica, preko razbijanja po stepeništu, paljenja glave, pauka na faci (legendarni Marvov vrisak), sve je to vrhunski slapstick koji vas ponovo vraća u djetinjstvo kada ste prije Dnevnika gledali ''Tomiđerija''!

A glazba? Što je ''Sam u kući'' bez Johna Williamsa, majstora soundtracka, ali da ne zaboravim i hitove - Run Rudolph Run legendarnog Chuck Berrya, Rockin' Around the Christmas Tree Brende Lee, Carol of the bells...

Dakle, John Huges i Chris Columbus, napravili ste sjajan posao. Svake godine ponovo se prikazuje ''Sam u kući'', ako ne jedinica, onda svakako dvica, ostale nisam gledala (nije mi žao, nije to TO). Bajkovita, nerealna, blagdanska komedija koja se ne propušta.

Keep the change, ya filthy animal!

Za one koji žele znati više