Vuk s Wall streeta za mnoge kritičare pretjerao je sa seksom i drogom. Ovaj Vuk je ovčica prema liku i djelu koji od 1991. ne prestaje dizati prašinu... Dame i gospodo, upoznajte Patricka Batemana

Is evil something you are? Or is it something you do?

(Patrick Bateman, American psycho)

I dok se diljem svijeta... bolje rečeno, diljem mreže raspravlja o tome zašto je The Wolf of Wall street odličan ili bezvezan film, a kritičari posebno zamjeraju izostanak prikaza onih koje su vukovi ''oderali'' i niz eksplicitnih scena seksa i drogiranja, upoznajte najveću noćnu moru s Wall streeta, Patricka Batemana poznatijeg kao Američki psiho.

Nastao je u poprilično zbrkanom umu književnika Breta Estona Ellisa i od kada je prvi put objavljen (1991. godine), ne prestaje izazivati reakcije, najčešće negativne.

Za one koji nisu čitali roman - u tekstu će biti i nešto spoilera, ali vjerujem da je većina gledala istoimeni film s Christianom Baleom u ulozi poremećenog brokera gladnog seksa, kokaina, krvi i crijeva.

 

Američki psiho je loptica kojom možete razbiti staklo na prozoru onih koji Martinu Scorseseu zamjeraju kolaž orgijanja, psovanja (506 puta u ''Vuku'' se kaže fuck), posljedica djelovanja znanih i neznanih droga.

Scorsese i glumački tim, predvođen Leonardom di Capriom koji je odavno prestao biti nesretni Jack, te Jonahom Hillom koji se također polako oslobađa imidža iz filmova kao što su Superbad ili 21 Jump street, u medijima su najčešće morali opravdavati spomenute scene i pojašnjavati da su one tu - takve - upravo zato da bi nam se zgadile i da bi nam pokazale što novac, moć, slava, pohlepa i neograničena sloboda u svim oblicima hedonizma mogu učiniti svakome od nas... kome se ''posreći''.

Vratimo se stoga Američkom psihu - ubojici bez ''pravog'' motiva, zločinu bez kazne, liku i djelu koji i danas podiže prašinu, posebno u feminističkim krugovima. Američki psiho, primjerice, ne možete niti posuditi u knjižnici u Novom Zelandu ako ste mlađi od 18 godina (bez brige, u Zadru možete).

Scorseseov ''Vuk'', Jordan Belfort je ovčica prema Ellisovom monstrumu Patricku Batemanu.

Šteta što se ekranizacije Ellisovog romana uhvatila Marry Harron, koja je zapravo imala nemoguću misiju - dočarati slojevitost romana i ponajviše užas koji vas prožima dok čitate DETALJNO opisana zla koja čini bogat, mlad i prekrasan Patrick Bateman. Američki psiho na neki način moderniziran je slučaj dr. Jekylla i mr. Hydea.

Patrick Bateman ima samo 27 godina, radi u uspješnoj tvrtki P&P, a njegova se rutina svodi na održavanje besprijekorne tjelesne forme, posjećivanje najpopularnijih restorana, barova, klubova, isprazne razgovore s njemu istovjetnim kolegama, bogatim i priglupim djevojkama, modelima, spavanje s prostitutkama, konzumaciju alkohola, droga, posuđivanje videokazeta.

Njegov je život toliko dosadan da, nabrajajući marke odjeće, pića, tehnologije, pisac uspjeva i u vama probuditi isti osjećaj kakav iz dana u dan muči Patricka Batemana, čovjeka koji ima sve... ili ipak nema?

U Američkom psihu sam pripovjedač, Patrick Bateman, toliko je poremećen i zapravo - nepouzdan - da se u određenim trenucima možemo pitati jesu li njegove užasne, užasne misli posljedica halucinogenih droga koje uzima (svakodnevno), ili je Ellis otišao toliko daleko, ruku pod ruku s Marquisom de Sadeom.

Neke stvari koje imamo u ovom romanu toliko su brutalne da se pitam kako je do njih pisac došao, a navodno je proučavao poznate ubojice (Batemanova fascinacija); krije li se u svakome od nas mogućnost vizualiziranja tolikog zla? ''Spašava'' ga humor, odnosno, određeni pristup kojim ono najgore povremeno uspjeva dovesti do groteske, nudeći nam kao čitateljima okvir kroz koji se djelo može čitati, kao jednu veliku ''sexs, drugs, rock'n'roll parodiju''.

Da ne ulazimo u pretjeranu psiho-analizu serijskog ubojice, vratimo se na poruku koju je pisac nekoliko puta i istaknuo. Kritika yuppie generacije, kritika kapitalizma, dovedena je u Američkom psihu do ekstrema pred kojim Vuk s Wall streeta može samo zacviliti - sadizam, kanibalizam, nekrofilija, upakirana u ljepotu, eleganciju, finoću, bogatstvo koje vrišti iz svake savršene, njegovane pore lica Patricka Batemana.

Roman o američkom psihu nije za one slabijih živaca i želuca. Njegova literarna vrijednost u kontekstu stila je upitna, ali ne može mu se oduzeti epitet kontroverze i onoga što bi, po meni, književnost trebala biti - izazov. I za pisca i čitatelja.

"Američki psiho" postao je klasik, a znamo da se klasike sjecka i koristi do mile volje. Osim filma, postoji i mjuzikl premijerno izveden u Londonu, Morgan Freeman napravio je i jako loš spin-off, mađarski pisac Attila Hazai objavio je ''Mađarski psiho''), a FX produkcija planira tv-serijal u kojem je Patricku 50 godina.