Skupina zadarskih studenata okupljenih u a capella grupu A.K.A. Crescendo osvojila je Ameriku! Doznajemo sve detalje, kako su se snašli u New Yorku, kako su uopće uspjeli prikupiti sredstva za putovanje života, naši mladi pjevači još su prepuni dojmova s nastupa.

Imali ste priliku života - nastupiti u Velikoj Jabuci! Možete li nam reći kako su tekle same pripreme za taj put?

Tijekom priprema za put proživjeli smo čitav spektar emocija - od oduševljenja, motivacije i frustracije, sve do šoka na kraju da smo stvarno uspjeli!

Ne samo da smo od organizatora koncerta dobili zadatak naučiti osam pjesama na pamet (iz nota koje ne znamo čitati), nego smo morali brinuti i o sponzorima, o avionskim kartama, o smještaju i drugim administrativnim poslovima. Uz trosatne probe dva puta tjedno bilo je tu i dodatnih sastanaka, planiranje dan po dan, istraživanje i crtanje po rokovnicima i hamer papiru, sve naravno u "balansu" s predavanjima i poslom.

Ono što moramo naglasiti je da ovo sve ne bi bilo moguće bez naših sponzora jer smo sve troškove morali pokriti sami te smo štedili za ovo putovanje skoro pa punih godinu dana.

Želimo se od srca zahvaliti zahvaliti Sveučilištu u Zadru, Gradu Zadru, Zadarskoj županiji, Aluflexpacku, TZ grada Zadra, TZ Zaton, Gradu Ninu, Sindikatu hrvatske pošte,Hedonist Dining & Hangout i Yachting baru  bez čije ogromne pomoći ne bismo mogli ostvariti ovo naše putovanje života!

Gdje ste bili smješteni i koliko ste dana proveli u Americi?

Pronašli smo smještaj preko AirBnB-a, maleni apartman u West New York-u, autobusom pola sata od Manhattana. Definitivno nam se posrećilo, i bilo je jako zanimljivo jer smo se našli u srcu kubanske četvrti gdje skoro svi pričaju španjolski, uključujući tete na kasi i vozače autobusa!

Ipak, većinu vremena proveli smo istražujući Manhattan, što u naša dva tjedna ne bismo uspjeli tako temeljito da nije bilo našeg detaljnog plana putovanja.

Koju pjesmu ste odabrali za nastup u Carnegie Hallu?

Ne samo da smo bili pozvani biti dio velikog zbora u Carnegie Hallu, već smo izabrani kao jedan od solo ansambla sa vlastitom točkom na toj slavnoj pozornici.

Pošto smo prvi ansambl iz Hrvatske ikad pozvan na koncert DCINY-a, odlučili smo se ne samo pokazati da smo upoznati s američkom glazbenom povijesti, već i da kod nas postoje slični klasici, tako da je izbor pao na naš mashup Elvisovog Jailhouse Rocka i Levisica Danijela Popovića!

Vjerujem da imate hrpu anegdota s putovanja, iskustvo koje se događa ''once in a lifetime'', ako nam možete ipak otkriti neku, pa makar i neku nezgodu koja vam se dogodila?

Dva tjedna u New Yorku i nastup u Carnegie Hallu sami po sebi se čine pomalo kao "once in a lifetime" iskustvo, jer nikad nismo mislili da će nam se pružiti takva prilika.

Naravno, teško je iskoordinirati osam ljudi u bilo kojem nepoznatom gradu, ali New York je pak posebna priča; bilo je tu hektičnog traženja prave stanice, gubljenje po subwayu i ulazaka u krivi bus za West New York - a to se ni ne primijeti dok samo odjednom ne skrene u totalno suprotnom smjeru i ostavi te tko zna gdje!

Ipak, najveći doživljaj (uz nastup u Carnegie-u, naravno!) mora da je bio posjet Broadwayu; taj sjaj, glamur, glazba i emocija koja se iznosi na pozornicu je apsolutno neusporediva, i ne osuđujemo nikog tko je nakon toga cmoljio nasred Times Squarea (a svi smo).

A na kraju - ma di vam je kraj (smijeh)?

Di nam je kraj? Za sad ga nema na vidiku!

Nakon New Yorka čeka nas povratak u realnost, naš uobičajen ritam probi i nastupa, ali nećemo ostati dugo mirni prije nego se uhvatimo novog projekta koji će nas dovesti dalje, više, bolje!

Ono što nam je ovaj put u New York i Carnegie Hall pokazao i dao je da se treba usuditi, ne uspoređivati se i obazirati na to koliko su ostale grupe diljem svijeta profesionalne, talentirane ili uvježbane jer je svaka grupa toliko drugačija i posebna na svoj način da je uspoređivanje i pokušavanje “hvatanja” nečijeg tempa besmisleno.

Ono što je ključ svega je konstantan jer uvijek može bolje i najvažnije od svega - ostati vjeran sebi!