Ostalo / Intervjui

ćakula s reperom

Vojko V: Glazba ne smije biti dosadna, zato se igram sa stilovima

Vojko V: Glazba ne smije biti dosadna, zato se igram sa stilovima

Jedan je od "Dječaka", inovativna figura splitske hip hop scene, njegove rime savršeno sirovo i bezkompromisno oslikavaju hrvatsku realnost, novi album je ponudio na besplatan download, eZadar proćakulao je s Vojkom V(rućinom)!

Pred tobom je novi album na kojem će se naći i singlovi koji su već postali omiljeni poput Ne može, Paste Italiane i Zovi čovika. Možeš li nam otkriti koliko dugo si kuhao ovaj album i bez kojih ljudi on ne bi bio to što jest?

Nakon Firme sam uzeo kojih pola godine pauze da sredim sebi studio i razmislim šta mi je najpametnije dalje, a nakon toga sam krenuo polako raditi album.

Mislim da album ne bi bio to što jest da nisam imao ljude oko sebe koji mi iskreno govore šta je ispalo dobro, a šta je smeće.

U Zadru si bio s Dječacima i Brkovima (koncert na Višnjiku), nastupili ste i u Q baru ako se dobro sjećam, hoćeš li ići na koncertnu promociju albuma po Hrv?

Definitivno.

28. travnja DJ VRH i ja smo na Krku na Prvomajskom Inkubatoru, 19. svinja nam dolazi Beer Fest Zagreb, 22. svibnja Fibra Fest u Splitu. To je to, od potvrđenih datuma, ali sprema ih se još dosta!

Možeš li nam reći nešto više o svojim eksperimentima s 7/8 mjerom, te  3/4 mjeri triole koju promičeš na našoj hip hop sceni?

Ne promičem ništa, samo se igram sa stilovima, trudim se zabavljati dok radim muziku, ako je meni dosadno, vjerujem da će i slušatelju biti dosadno.

Kako bi opisao hrvatsku ''scenu'' hip hopa jučer, danas, sutra - dovoljno dugo si prisutan da možeš dati kritički osvrt!

Čini se da se dogodila izmjena generacija, neke stvari i ideje poput “pravog hip hopa”, “ubojitih punchlineova” i slično su  izgubile značenje mlađim reperima, manje se udara po dubini teksta, a više po ritmici i melodioznosti vokala.

Što misliš o populariziranju tzv. slam poezije?

Ne znam, ne pratim to.

Tvoji tekstovi su ubitačno izravni, oslikavaju hrvatsku stvarnost i ne zaziru od autoironije. Ako stvari postaju sve nazadnije, a svi šute, najgore je žaliti se i ništa ne poduzimati. U tom smislu, glazba pokreće, it's out there, daje li to nekakav smisao tvom  stvaranju i u konačnici svemu što radiš?

Još od malih nogu svi mi govore da je sve gore, da je evo baš u tom trenutku sve skupa najgore ikad. Da je išta od toga istina, već bi bili u nekom Mad Max svijetu, tako da ne pušim te priče koje uglavnom pumpaju mediji za klikove.

Jesi li stvarno poslao cajku Lidiji Bačić (smijeh)?

Jesam!


Reci što misliš!