Povodom dolaska u Zadar i promocije njegovog albuma/knjige Neradni dan, razgovarali smo s Valterom Milovanom, pulskim književnikom i glazbenikom

Valter Milovan je autor, publicist, novinar te znanstvenik koji radi na Odsjeku za romansku i klasičnu filologiju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Kao da sve to nije dovoljno, Valter ima još jedan identitet. On je i Maer, pjesnik i glazbenik. Tko je ili što je Maer?

Valter: Nismo još odlučili je li riječ o kantautoru ili bendu u kojem sam ja pjevač... No, svakako riječ je o kantautorskoj glazbi. Dakle, stihovi su u fokusu pjesme, glazba je izražajna ali uvijek u funkciji teksta pjesme.

Nakon mini albuma "Socijalizam u 2175." slijedi i ovaj album/knjiga Neradni dan. Kakvo je djelo Neradni dan?

Valter: Otvoreno, multimedijalno, mediteransko. Riječ je o kantautorskom albumu koji je postao knjiga, ali ne samo knjiga stihova već i nekakav fotografski book. Fotografije prikazuju mediteransku Pulu: raskopanu i razbijenu rivu, stari grad, ruzinave brodove i molove. Na predstavljanju knjige i cd-a obično imamo i izložbu tih fotografija te mini koncert.  

U knjizi piše da su sve fotografije nastale unutar 24 sata kao svojevrstan eksperiment. Koliko si zadovoljan vizualnim dijelom albuma i fotografijama Damjana Bistričića? Koliko doista korespondiraju s pjesmama koje su napisane na njima?

Valter: Vrlo zadovoljan. Korespondiraju sa životnim stavom koji sam htio prenijeti čitatelju i slušatelju, mimo samog teksta pjesme. Na albumu (atmosferom i duhom) supostoje i jedan Chris Rea i The Clash. Negdje sam pročitao kako su The Clash htjeli šapnuti svijetu kako je globalizacija loša, ali su to morali šapnuti čitavom svijetu, dakle – globalno. U atmosferi koju sam želio čitatelju-slušatelju knjige i albuma je upravo to da češće nego što mislimo možemo dati ''odjeb cijelom svijetu“ te da iako odlučuju o nama i u Zagrebu i u Bruxellesu i u Washingtonu, ne odlučuju onoliko koliko mi mislimo ili možda želimo da odlučuju o nama. Život je uglavnom negdje drugdje, nema veze s tim institucijama i tim ljudima. Zato na Bistričićevim fotografijama nalazimo na dijelove grada ili predmete koji su ostavljeni prirodi ili zubu vremena... O njima nitko ili barem ''nitko bitan“ ne odlučuje i dok je tako, na neki su način spašeni od Moći, globalizacije, kapitala, glupih ljudi...

Kako ukratko opisati glazbeni album?   

Valter: Pokušao sam napraviti album koji bi bio staromodan i spor, ali bi u isto vrijeme progovarao o današnjici s neke zdrave distance.

Odabrao sam tako neke glazbene forme koje mogu biti prihvatljive suvremenom slušatelju ali su ipak odmaknute od svakog glazbenog mainstreama ili bilo čega što je cool. Dok se vodi rat 'glasnih albuma' poželio sam napraviti album koji je  tih i smiren. Na albumu gotovo da nema električne gitare, izmjenjuju se akustične forme, bossa nova i swing, a uključio sam u album i jednu spoken word pjesmu.

U Neradnom danu pjevaš: ''Izgubili smo prošlost, sadašnjost, budućnost, ali ponekad stigne neradni dan.“ U Socijalizmu u 2175. kažeš ''Siromaštvo manje boli kada imaš more“... Što je fokus tvoje poezije? Tko su ti uzori i gdje su ti obzori?

Valter: Naravno, postoje autori koji su mi više bliski nego neki drugi – Šoljan, Slavko Mihalić, čakavski Nazor, Ungaretti, Pasolini, Umberto Saba... Od svakog od njih sam, mislim, pokupio nešto. Ipak, stihovi koje si citirao nemaju direktne veze s ijednim od njih. Prestavljam da su siromaštvo i ljubav prema malim stvarima ono što je meni ostalo iz osamdesetih...  S druge strane, osjećaji gubitka, dezorijentiranosti, poraza, poniženja (u biti, opet – siromaštva) koje ćemo sve više osjećati nešto su što nisam mogao izbjeći u svojem pisanju, iako imam light touch, ne forsiram nikakvu pobunu nego ironiju i lakoću.

Moram te uhvatiti za ove riječi. U Udahni! Duboko! pjevaš: ''Svaka ideja skriva dobar razlog za smaknuti čovjeka“. Ako je to lakoća i ironija onda si opasno lak. U sjajnoj Treba više voljeti glupe ljude piše:  ''Treba više voljeti rasiste, fašiste i đankije isto.“ Ne možeš pobjeći od angažiranosti i poruke. Treba li umjetnik uvijek biti angažiran? Koja je pozicija i plan Maera? Biti zabavljač ili biti propovjednik?

Valter: Nisam ni mislio bježati od angažiranosti i poruke. Neki mogu ignorirati svijet oko sebe i biti samo u svojem intimnom svijetu ili u glazbi biti samo zabavljači, ali ja stvarno nisam taj. Samo ne želim srušiti sav teret svijeta na slušatelja, a ni na sebe, u jednoj trominutnoj pjesmi. Nema potrebe za time. A da ''svaka ideja skriva dobar razlog za smaknuti čovjeka“ treba reći i treba ponavljati drugima... Nekako smo se previše puta zajebnuli zbog naivnog vjerovanja da će pobijediti dobri, da smo samo mi ''oni dobri“ i da će ''sve biti ok“.

Maer je objavio i nekoliko sjajnih video zapisa?

Valter: Preporučam Pjesmu o zaboravljanju , Socijalizam u 2175. i revolucionarni spot Neradni dan .

Javnosti si se predstavio opsežnim djelom ''Bilješke o Pasoliniju“. Tko je bio Pier Paolo Pasolini i kako je povezan s tvojim radom?

Valter: Pasolini je jedan od najznačajnih talijanskih autora druge polovice dvadesetog stoljeća. Bio je svestran autor: objavio je sedam zbirki poezije, više proznih djela od čega dva specifično 'rimska' romana, šest tragedija, mnogo scenarija, eseja, kolumni i članaka te snimio dvadesetak filmova. Kao komunist katoličke provenijencije jako je dobro poznavao Crkvu, "čitao znakove" promjena u društvu te kritizirao izbore političkih elita koji su narod poput ovaca prepustili naletu divljeg američkog kapitalizma, zatirući tako seosku, radničku i lokalne kulture u korist nove, sveobuhvatne, građanske. Po Pasoliniju, taj novi, (malo)građanski 'ideal' malo tko može ostvariti pa je zato sudbina ljudi koji njemu teže vječno nezadovoljstvo zato što nisu sposobni ostvariti model nametnut od Moći putem televizije i reklama.

Bilješke o Pasoliniju, nastala prema mojoj disertaciji, prva je knjiga u Hrvatskoj koja predstavlja tog važnog autora našoj javnosti, o kojem se dosad pisalo samo u stručnim radovima ili ubrajalo u antologije talijanske poezije. Recimo da je u Bilješkama sav cvijet Pasolinijeve misli i najbolje iz njegovih djela sažeto u jednu knjigu, prevedeno, donekle raščlanjeno i stavljeno u kontekst vremena u kojem su ta djela nastala.

Kako se Pasolinijevo djelo može iščitati u današnjoj Hrvatskoj? Gotovo da Hrvatska danas nije previše različita od Italije sedamdesetih, stvari koje si istaknuo nas upravo bole. Što možemo očekivati, kako se obraniti i tko će preuzeti Pasolinijevu ulogu?

Valter: Heroji i intelektualci će se možda i naći, ali to ne znači nužno da će svijet zbog njih biti bolji. Ljudi će i dalje radije gledati u prst umjesto u mjesec. Danas svaki novinar, svaki svećenik, svaki političar može izvrnuti ''povijesnu ulogu“ bilo kojeg heroja ili bilo kojeg idiota, isprazniti ga od suvislog značenja i upotrijebiti za neku svoju ideju. U svijetu u kojem su i ljevičari i desničari samo šuplji materijalisti možemo i trebamo obraniti jedino sebe.

A Pasolini?

Valter: Pasolinija možemo promatrati kao primjer hrabrog pojedinca, svjesnog svojih neuroza i deluzija, kao i neuroza i deluzija društva u kojem je živio. Budući da su ga nepravde i artificijalnost onoga što nazivamo društvo (jezik–škola–religija–politika–spolnost–umjetnost) previše smetale, želio je vikati s krovova „svoju istinu“ svima.

Za kraj, kako ide promocija knjige, kakve su reakcije i planiraš li do Zadra?

Valter: Imao sam promocije u Puli, Pazinu i Savičenti te u 2013. godini službeno gren priko Učke. Prvi su na redu upravo Rijeka i Zadar, 24. siječnja gostujem u Gradskoj knjižnici.