Vivian Dunstan otkrila je da ima ADHD u odrasloj dobi, a dijagnoza njezine kćeri godinama prije potaknula ju je da osnuje ADHD grupu podrške u Australiji te pomogne ljudima koji se bore s tim stanjem.

"Sve više ljudi dobiva dijagnozu u odrasloj dobi", kaže ona za Body+Soul. "Kada roditelji traže dijagnozu za svoje dijete i počnu odgovarati na pitanja o simptomima, počinju uviđati mnoge sličnosti u vlastitom životu i počinju se pitati imaju li i oni ADHD."

Uvjerenje da je ADHD stanje iz djetinjstva koje se može prerasti jedna je od mnogih zabluda, kaže Dunstan, pa je pobrojala još neke od njih.

"Svi s ADHD-om su hiperaktivni."

Zapravo, postoje tri potkategorije ADHD-a s različitim simptomima.

"Samo dječaci imaju ADHD."

U Australiji je ADHD dijagnosticiran kod 5.8 posto dječaka i 2.3 posto djevojčica.

"To je samo odraz lošeg odgoja."

Budući da je ADHD neurološko stanje, drugima nije fizički očito, pa neupućeni često zaključuju da je ponašanje djeteta s ADHD-om odraz lošeg odgoja.

"Ljudi koji imaju ADHD ne mogu se koncentrirati."

Ljudima s ADHD-om je puno teže održati fokus na svakodnevnim zadacima. Ipak, ako je nešto zaintrigira, osoba s ADHD-om može biti hiperfokusirana.

"Svi pomalo imaju ADHD."

ADHD je neurobiološko stanje koje je kronično i doživotno i nemaju ga svi ljudi.