Nocole Jeoing vjerovala je da samohrano roditeljstvo ima negativan učinak na djecu. Mislila je da je teško samostalno odgajati dijete i zato je uvijek opraštala neoprostive stvari. No kad je njeno najmlađe dijete navršilo šest mjeseci, doznala je da je suprug (ponovno) vara. Nešto se u njoj prelomilo, izbacila ga je iz kuće i više se nikad nije osvrnula unazad. Razvela se i postala samohrana majka.

"Moja djeca i ja smo izašli iz toksičnog okruženja, ali sam se uvjerila da samohrano roditeljstvo nije teško koliko sam se bojala da će biti. Ipak, bila sam sretnica. Imala sam oko sebe ljude koji su brinuli o meni mojoj djeci", otkrila je za portal She Knows pa odlučila olakšati drugima i pobrojati četiri stvari koje ljudi, koji se nađu u takvoj situaciji, doista trebaju i žele čuti od svoje obitelji i prijatelja.

1. Govorite pozitivno o ne-nuklearnoj obitelji sa svojom djecom

Dok sa svojom djecom razgovarate o drugim obiteljima, imajte na umu da način na koji prezentirate djetetu samohrane majke/očeve, razvedene roditelje itd., uvelike utječe na način na koji će vaša djeca to interpretirati dalje u školi, vrtiću ili u parku. Moramo biti svjesni da vršnjaci imaju veliki utjecaj na emocionalni razvoj jedan drugoga. Razgovori koje vodite kod kuće će djetetu pomoći da se formira u osobu koja je ljubazna i ugodna te bi tako mogla promijeniti svijet djeteta koje prolazi kroz teško razdoblje.

2. Koristite inkluzivni jezik

Svi smo nekad izgovorili rečenice poput "Gdje su ti roditelji?" ili "Moraš pitati mamu i tatu". Iako se ove rečenice čine kao iskazivanje odgovornosti i kao bezazlene fraze, imaju veliki utjecaj na dijete. Pokušajte riječ "roditelji" zamijeniti s "netko stariji" ili "odrasli". Korištenjem inkluzivnog jezika izbjegavate neugodnu situaciju.

3. Ne stvarajte pretpostavke o uključenosti drugog roditelja

Postoji jedan popularan mit, a to je da roditelji ostanu u dobrim odnosima čak i nakon razvoda ili razdvajanja te se mogu bolje posvetiti djetetu, no nažalost, u stvarnosti to nije baš tako. Takvi odnosi su često vrlo komplicirani i izuzetno teški. Zato ne bi trebali stvarati pretpostavke - ni pozitivne, ni negativne. Na primjer, u razredu vašeg djeteta je jedan dječak osvojio nagradu za najboljeg učenika. Vi, kao i obično, na dodjeli vidite samo tatu. Ako kažete tom dječaku: "Vjerujem da su mama i tata jako ponosni na tebe", to se može čini kao lijepa gesta, no uzmite u obzir da dječak možda vrlo rijetko viđa svoju majku i ne zna koji je tome pravi razlog.

4. Ponudite mali znak ohrabrenja i podrške

Jedna od najtežih stavki u samostalnom roditeljstvu je obnašanje svih uloga. Samohrani roditelji često zauzimaju ulogu majke i oca istovremeno i pokušavaju nadoknaditi prazninu. To iziskuje jako puno energije, truda i volje. Sjetimo se koliko je ugodno i lijepo čuti riječi ohrabrenja pa pokušajmo potvrditi tuđi trud rečenicama kao što su: "Učiš svoju djecu tako važnim i bitnim lekcijama" ili "Primjećujem koliko energije ulažeš u svoju djecu".