Maslina je stoga ogledalo Sredozemlja, a dalmatinska maslina i njezine izvorne vrste, posebno oblica, ogledalo su Dalmacije, zemlje tisućljetne povijesti i tisućljetnih maslina, piše Veljko Barbieri.

Prošlost maslinarske i gastronomske Dalmacije ogleda se i u stotinama jela od kuhanog, pirjanog ili pečenog povrća, lonaca od grahorica i žitarica ili gustih juha iz kojih miriše i isparava se zlatni dim posvećenog ulja, desetci tingula, prijanaca i žgvaceta od peradi, divlje i pitome krupne divljači poput srna, veprova, divokoza i muflona, u gustišima ili na obroncima dalmatinskih planina također ovjenčanim maslincima, starih i izvornih receptura poput dalmatinske pašticade, kultnog jela od pečene, pa pirjane marinirane goveđe ali i veprove ili muflonove ruže ili oraha, od davnina pripremane na masti rastopljenoj u maslinovu ulju, u suvremenim inačicama na onom potpuno djevičanskom.

Naravno, ova pomorska u gastronomskom i povijesnom smislu važna regija, na obalama Starog mora, kako se jednom nazivalo Sredozemlje, ta naša kolijevka maslinarstva i naše baštine, uronjena podjednako u mit, prošlost i more, obiluje raznim jelima od sirove ribe, rakova i školjaka, također prastarog podrijetla, kao i njene lešade, još starije gregade i buzare, a posebno brujeti, gusti, možda najbolji sredozemni riblji složenci u kojima se pretopila sva snaga velikih riba, dalmatinskih povrtnjaka, maslinika i vinograda, ulja i vina koji utječu jedni u druge kao dalmatinske rijeke u Jadran.

Cijeli tekst čitajte na web stranici magazina Maslina.