Za partnerski odnos ni tu ni tamo, 'samo' za spavanje, nešto napola i nedorečeno, intimno, ali bez predanosti i odgovornosti, analitičari novih društvenih trendova našli su izraz 'mingle' (druženje), spojivši riječi 'mixed' (miješano) i 'singl' (samac, samica). Neki to zovu i 'orgazam na poziv'. Čemu ulagati u nekoga emocije, zatelebati se, kad će možda sutra iza ugla iskrsnuti nešto bolje? A u vezi bez obveze nije nimalo utješno biti rezervna opcija na kušnji, dok ne dođe ona prava

Jamie (Mila Kunis) i Dylan (Justin Timberlake) upoznaju se na radnom mjestu i iste večeri završe u postelji. Tek sljedećeg jutra saznaju jedno drugome ime. Dylan je zasićen vezama, a Jamie ne želi pasti na otrcanu holivudsku priču o pravoj ljubavi. Oboma stoga savršeno odgovara partnerski odnos s uključenim igrama u krevetu, ali bez petljanja s osjećajima. Zvuči razumno, sve dok se ne probudi tvrdoglavi Kupido u filmskoj komediji 'Friends with Benefits' (Veza bez obveza).

Seks da, veza ne

Tako je to u filmu, ali se čini - barem u nekim sredinama - da istina nije daleko u današnjoj generaciji mladih u kasnim dvadesetima i ranima tridesetima, godinama koje se obično smatraju primjerenima i zrelima za ozbiljnu i stalnu vezu. Gdje su vremena kada je ukradeni poljubac ili barem prvi seks značio početak 'hodanja'? Seks i maženje? Da. Veza? Ne bih.

Seks? Može. Veza? Ne bih!

U popularnoj američkoj seriji 'Girls' (Djevojke), jednu od junakinja, Marnie, prijatelj s kojim povremeno spava zamoli da bude uz njega domaćica zabave koju priređuje za svoje društvo. Marnie rado pristaje, vjerujući da je to prigoda na kojoj će javno obznaniti vezu. Kupuje novu haljinu, pozdravlja goste, pomaže u kuhinji. Nakon što se gosti raziđu, domaćin s kojim je još toga jutra vodila ljubav, obraća joj se pitanjem: 'Je li dosta 500?' 'Čega, dolara?' zbunjeno će ona. 'Da', kaže on. 'Ne trebaš mi plaćati, ja sam ti cura', odgovara ona. On se smije i kaže: 'Nisam o tome imao pojma.' 'Ali seksali smo se', kaže Marni. 'Pa što?' čudi se on.

Sretnu se tako on i ona, privuku, poljube, izmjenjuju e-mailove, stupe u intimni odnos, tu i tamo otiđu na kavu, ponekad na utakmicu, nekad se ne čuju danima, pa se opet nađu, ne pitaju jedan drugoga jesu li u međuvremenu nekoga novoga sreli... Hoće li je upoznati s roditeljima i ona njega sa svojima? Hoće li joj čestitati rođendan? Hoće li nju (njega) predstaviti prijateljima? Je li to onda službeno priznanje veze? U traženju nezahtjevnog odnosa odjednom se sve počinje zapetljavati.

Za taj odnos - ni tu ni tamo, partnerstvo 'samo' za spavanje, nešto napola i nedorečeno, intimno, ali bez predanosti i odgovornosti - analitičari novih društvenih trendova našli su izraz 'mingle' (druženje), spojivši riječi 'mixed' (miješano) i 'singl' (samac, samica). Neki to zovu i orgazam na poziv.

Kroz epizodu 'Seksa i grada' još 1999. ušuljao se i frajerski izraz 'fuck buddy' (kompa za ševu), koji u urbanom rječniku objašnjavaju kao 'sve prednosti u odnosu na stalnu vezu koje isključuju bedastoće poput onih da niste bili dovoljno pažljivi za Valentinovo i njezin rođendan, a potrošili tri mjesečne zarade na glupi prsten i dobili po nosu jer s njom ne provodite dovoljno vremena'.

'Zbunjujuća je činjenica koliko ljudi danas nisu sigurni u kakvom su odnosu s nekim', kaže u Die Weltu psihologinja Wiebke Neberich, navodeći kao primjer jedno demografsko istraživanje Sveučilišta Humboldt u kojem na pitanja o spolu, dobi i bračnom statusu, veliki broj ispitanika nije zaokružio ni da su samci niti da su u vezi. U kasnijem razgovoru sa psihologinjom Neberich, mahom su odgovarali da se viđaju s nekim, ali ne znaju što je to.

Strah od propuštanja boljih prilika

Psiholozi kažu da je jedan od razloga nevezivanja strah od propuštanja boljih prilika, jer i na partnerskom tržištu vrijedi kapitalistički tržišni princip slobodne ponude i potražnje. Što više ponuda, teže je izabrati pravu, tvrdi njemačka psihologinja Elite Partner te kaže kako ljudi žive u stalnom uvjerenju da možda mogu naći bolje, što rađa stalni nemir i nesigurnost, a to ubija dugoročnu vezu. Naši bi stari znali reći da 'probirač nađe otirač', ali danas je sve više izbirljivih probirača.


Nekada ste u selu, gradiću i svom društvenom krugu mogli birati među vrlo ograničenim brojem raspoloživih udavača i slobodnih momaka, pa ste se morali prilagoditi ponudi i ona vama, a sada vam demokratizacija odnosa (iako se bogati, u pravilu, ne vežu uz Pepeljuge) i online veze pružaju dojam neslućenih mogućnosti izbora. A čemu ulagati u nekoga emocije, čemu se zatelebati, kad će možda sutra iza ugla iskrsnuti nešto bolje? I zar onda nije bolje 'minglati', jer se tako nećete morati svađati zbog ljubomore, dramiti zbog raskida i smišljati najbolju strategiju bijega? Dok su nekada stalna veza i brak donosili društvenu potvrdu, 'ja-ja-ja' generacija želi sve više slobode, samodokazivanja i zadovoljenja vlastitih potreba, odlažući odgovornost i odricanje, zajedničku brigu o stanu i djetetu.

U čekanju i odlaganju nesiguran je i partner(ica) koji traži savršenstvo i partner(ica) koji se boji da neće ispuniti očekivanja. A u vezi bez obveze nije nimalo utješno biti rezervna opcija, dok ne dođe ona prava ili pravi, biti stidljiv, oprezan i birati stalno prave riječi da ne budete krivo shvaćeni. Takve su situacije stresnije za žene, koje zbog majčinstva više žele ostvariti stabilnu vezu od muškaraca. Nije stoga čudo što 'ljubav na čekanju' i 'odloženi osjećaji' danas stvaraju više emocionalnih potresa zbog kojih psiholozi imaju sve više posla.

Ponekad je jednostavan i iskren odnos najbolje rješenje, kaže psihologinja Wiebke Neberich, napominjući kako istraživanja pokazuju da oni koji se odluče za stalnu vezu, automatski negiraju partnersku alternativu. Ponekad se je bolje lišiti malo osobne slobode da biste mogli slobodnije disati, poručuje Neberichova.