Otiđete li u mnoge naše restorane, sva je prilika da ća vam kao carbonaru poslužiti tjesteninu s više nego velikodušnom količinom vrhnja. Međutim, prava carbonara u sebi vrhnja – nema! Naime, pravo vezivno tkivo te tjestenine u originalnoj izvedbi samo je jaje i to je ono što je čini kremastom.

Dakle, kako dobiti najbolju mogući carbonaru koje se ne bi posramili ni Talijani?

1.  Nemojte raskuhati špagete. Sve o točnom tempiranju kuhanja tjestenine možete pročitati ovdje.
2. Ne bojte se slanine. Kuhana šunka jednostavno neće dati onaj isti šmek. U klasičnom receptu koristi se guanciale, tj. sušeni svinjski obrazi, no i slanina će biti dostojna zamjena.
3. Kad ste se već prestali bojati slanine – neka bude dobra. Kad u jelu koristite samo nekoliko sastojaka, važno je da budu visoke kvalitete. Isto vrijedi i za parmezan ili pecorino koji ćete koristiti.
4. Koristite najsvježija jaja koja možete pronaći. Neka domaća bila bi idealna.
5. Budite brzi na okidaču. Pardon, na kuhači. Jaje se treba brzo umiješati čim se jelo makne s vatre, a ne smije se zgrudvati.
6. Papar mora biti svjež. Najbolje onaj netom samljeveni.

 

A sad stavimo svu tu teoriju u praksu:

• 500 g špageta
• 125 do 250 g slanine, narezane na sitne komadiće
• 2 češnja češnjaka (po želji)
• 2 jaja
• šaka parmezana ili pecorina
• sol i papar

1. Skuhajte tjesteninu al dente.
2. U tavi propržite slaninu, otprilike 2 min dok ne pusti masnoću. Zatim dodajte češnjak i držite na vatri još par minuta, dok se ne zažuti.
3. U tanjuru vilicom izmutite jaja pa ih popaprite.
4. Ocijedite tjesteninu i dodajte je u tavu sa slaninom koju ste maknuli s vatre i odmah je prelijte jajima. Toplina tjestenine ugrijat će jaja – tavu više ne vraćajte na vatru.
5. Pospite sirom, promiješajte i poslužite gladnim ustima.