Spomen-ploču su podigli Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko-hispansko društvo i Rotary klub Zagreb-Gradec

Na pročelje zgrade u Jurišićevoj 18 u Zagrebu danas je postavljena spomen-ploča hrvatskom književniku Janku Poliću Kamovu u povodu 100. godišnjice nastanka prvog dijela njegova romana 'Isušena kaljuža', koji je napisao u toj zgradi.

Spomen-ploču su podigli Hrvatski centar P.E.N.-a, Hrvatsko-hispansko društvo i Rotary klub Zagreb-Gradec.

Na svečanosti je o Janku Poliću Kamovu i važnosti postavljanja spomen-ploče govorio prof. Mladen Machiedo iz Hrvatskoga centra P.E.N.-a, Zdenko Volner iz Hrvatsko-hispanskoga društva i Željko Kovač iz Rotary kluba Zagreb-Gradec. Ploču je otkrio autor Boris Pokos, a bili su nazočni i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i član Gradskoga poglavarstva za izobrazbu, kulturu i šport Duško Ljuština.

Na ploči piše: 'U ovoj je kući hrvatski književnik Janko Polić Kamov (Sušak 1886. - Barcelona 1910.) prije inozemnih putovanja napisao I. dio (1906.-1907.) romana Isušena kaljuža.'

Hrvatski pjesnik, pripovjedač i dramatičar Janko Polić Kamov osnovnu je školu završio na Sušaku. Zatim je pohađao sušačku, senjsku i Donjogradsku zagrebačku gimnaziju, ali je iz njih istjeran. Obitelj mu se 1902. preselila u Zagreb, gdje je prekinuo školovanje.

Tri je mjeseca 1903. bio u zatvoru zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv Khuena Hedervaryja, a 1904. putuje s glumačkom družinom po Dalmaciji i Crnoj Gori. Od 1907. počinju njegova putovanja po Italiji, a u proljeće 1910. kreće preko Italije u Španjolsku, gdje i umire u Bolnici "Santa Cruz" u Barceloni, najvjerojatnije od kuge. Pseudonim Kamov nadjenuo je prema biblijskome Kamu.

Kamov ne pripada nijednoj književnoj grupaciji, nego stoji kao samosvojna, buntovna osobnost te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje u Hrvatskoj. U kratkome vremenskom razdoblju od 1906. do 1910. piše poeziju, prozu, drame, feljtone, članke, kritiku i eseje. Za života je objavio samo dvije zbirke pjesama, dvije drame i nekoliko novela.

Roman 'Isušena kaljuža' (pisan od 1906. do 1909.) svojevrsna je sinteza Kamovljevih književnih nastojanja. Roman problematizira egzistencijalno, ontološko i povijesno iskustvo bića i njegovih 'raspršenih' korespondencija u svijetu koji se sve više otuđuje.