Ivana Šojat-Kuči gostuje na književnoj večeri zadarskih pisaca 9. travnja

Zabavljuju me one impresivne rečenice na poleđini knjiga. Ne one koje mi, kao budućem čitatelju, nude uvid u sadržaj što me čeka među koricama. One druge, književne preporuke, koje uglavnom potpisuju drugi (poznati) pisci, ili - ako se radi o stranom izdanju - kritičari Guardiana, Independenta, New Yorkera, pa čak i Elle-a, Cosma i drugih časopisnih blještalica.

‘Unterstadt', roman Ivane Šojat Kuči zavarao me Ljepoticom s naslovnice, njezinim fatalnim pogledom, lako povezivim s djelcem Barbare Cartland.

Objavljen je u studenom 2009. u nakladi Fraktura, čija izdanja redovito pratim, gutam i u njima guštam. Stoga sam zgrabila ‘Unterstadt' s police knjižnice.

Viktorija, Klara, Marija, Katarina.

Hrvatski ‘Seks i grad'?

Neee, daleko od toga!

U romanu Ivane Šojat-Kuči pratimo žene - snažne žene, koje svaka na svoj način pokušavaju ovladati svojom sudbinom, životom koji ih neprestano ljulja i izaziva mučninu, a one se pokušavaju uhvatiti čvrsto za splav i preživjeti u oluji.

One su listovi s jedne grančice obiteljskog stabla, njemačkih korijena, koje Ivana Šojat-Kuči u svom slikovitom pripovijedanju vješto oslikava, te u likovima ‘običnih', ‘malih' junakinja, daje uvjerljivu sliku društva i povijesnih (ne)prilika tijekom jednog cijelog stoljeća, pokazujući da je rat uvijek gladno čudovište, koje proždire, zvao se Galicijski ili Domovinski.

Čitajući ‘Unterstadt', osjećat ćete mirise i okuse, čuti zvukove.

Možda je to onaj pjesnički dio Ivaninog izraza, koji se savršeno uklopio u prozu, dajući joj određenu dubinu i obogaćujući je, kao kada čaj zasladite žličicom meda. Ivana slijedi uputu C. Baudelairea: ‘Budite uvijek pjesnici, čak i u prozi‘.

‘Unterstadt' je poput slikovnice na rasklapanje koju otvara povratak najmlađe - nakon 18 godina izbivanja, Katarina dolazi u rodni Osijek, na pogreb svoje majke. Jedino stara Jozefina, zvana ‘Milostiva', živi je svjedok vremena koje je prošlo, a čiji ožiljci nisu poštedjeli niti jednu od Katarininih prethodnica.

Njezina majka Marija, opsjednuta čistoćom, nikada nije pokazala emocije, a baka Klara i prabaka Viktorija suočile su se i s alkoholizmom, preljubom, smrću djece, te nizom pogrešnih odluka.

Ono što je zajedničko svim generacijama, a što je presudilo nerazumijevanjem i traumama, jest ‘guranje prašine pod tepih'. Šutnja. Skrivanje. Ignoriranje stvarnosti, u stilu Scarlett O'Hare: 'sutra je novi dan'!

Mladenački zanos, majčinstvo, vjernost, ljubav, obitelj - toliko živih, svakodnevnih djelića mozaika onoga što čini život, u detaljima bogatom romanu Ivane Šojat-Kuči, neprestano se pojavljuje pred čitateljem i - što je najvažnije - to ga tjera da okreće stranicu za stranicom, i još dublje uroni u niz obiteljskih tajni, nedovršenih priča, da zaviri u skrivene fotografije, kosture iz ormara. A obiteljska kuća - i svi duhovi koji nemirno lutaju njome - prerasta u jednako dojmljiv lik romana.

Da su mi kojim slučajem uputili ponudu: kažite nešto o romanu ‘Unterstadt' Ivane Šojat-Kuči, ali samo jednom rečenicom, ne bih previše mozgala. ‘Ovo je roman o ženama kojeg trebaju čitati muškarci', ispalila bi ja. Iskreno.

Ne morate mi vjerovati.

Pročitajte ‘Unterstadt', provjerite sami.

 

-  Ivana Šojat-Kuči gostuje na književnoj večeri zadarskih pisaca u knjižari 'Tisak', u petak, 9. travnja u 19 sati  -