Petrit je Zadrane oduševio interpretacijom Bacha, Barriosa, Poncea i Rodriga, slikajući niz emocija svojim prstima

Foyer Hrvatskog narodnog kazališta Zadar sinoć se pokazao nedovoljno velikim prostorom za sve one koji su došli na koncert mladog glazbenika kojega nazivaju 'vitezom gitare': Petrita Çeke. Njegova je biografija vrlo impresivna.

Rođen je 1985. godine u Prizrenu u Kosovu. Nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu, počeo je nizati brojna priznanja, među kojima su primjerice prva nagrada na Europskom glazbenom prvenstvu za mlade 2004., nagrada Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži, srebrna medalja na Međunarodnom natjecanju u Kaliforniji, te pobjeda na Međunarodnom natjecanju u Italiji 2007.

Iskoristili smo priliku i porazgovarali s Petritom, koji je 2008. godine proglašen hrvatskim Mladim glazbenikom godine.

Kada si shvatio da ćeš se baviti glazbom, da je to jedino što te ispunjava?

Počeo sam se baviti glazbom negdje oko pete godine, i to nije bila neka odluka. Jednostavno, počeo sam svirati gitari jer smo imali gitaru u kući. Otac i stric obojica su gitaristi, pa su tu malo presudili i geni. Gitaru sviram od kada znam za sebe. Nije bilo sumnje da ću se baviti glazbom, a ne matematikom ili fizikom.

Po čemu je gitara za tebe toliko posebna, što je razlikuje od drugih instrumenata?

Ono što gitaru uzdiže od ostalih klasičnih instrumenata jest to što je starija. Postoji jedna konfuzija po tom pitanju, zbog utjecaja moderne gitare na popularnu glazbu 20. stoljeća, pa ljudi misle da je ona nešto sasvim novo i neki je čak ne ubrajaju u klasičnu glazbu. To je sasvim pogrešno. Gitara je starija nego klavir ili čak violina. Naravno, današnja je gitara prilično modificirana, modernizirana. Postoji puno mističnih priča oko gitare i to je ono što je čini posebnom.

Zanesen si dok sviraš - primjećuješ li publiku, kakav je to način komunikacije?

Po prirodi sam dosta podijeljen između socijalnog i nesocijalnog Ja - sve nagrade i priznanja spadaju socijalni Ja, a onaj drugi dio mene koji svira nema veze s njim, on je introvertan.
To je jako teško objasniti - trenutak sviranja, interpretacije pun je misterija i može se objasniti jedino poetskim izrazima kojima su se nekada služili romantičari. Nama glazbenicima pljesak treba kao nekakvo odobrenje, kao gorivo za nastavak, pa je u tom smislu važan.

Nisi prvi put u Zadru?

U Zadru sam često svirao, zapravo, svoj prvi solistički koncert sam imao u Zadru zahvaljujući Valteru Dešpalju, nastupao sam na u crkvi Sv. Donata na 'Strings only' festivalu. Za mene je to bila velika čast.

Trenutno studiraš u Americi?

Da, pohađam poslijediplomski studij kod Manuela Barrueca na konzervatoriju Peabody u Baltimoru. To je zaista velika čast, čovjek se pita da li je to zaista on kada dođe na sat, jer je Barrueco velika zvijezda. Moglo bi se reći da sam ostvario 'američki san'.

Petrit je Zadrane oduševio interpretacijom Bacha, Barriosa, Poncea i Rodriga, slikajući niz emocija svojim prstima, a nakon ovacija koje je doživio, publici se odužio bisom.

FOTOGALERIJA