Senzibilni zatvorenik, koji je deset godina robijao zbog 'najnespretnijih' oružanih pljački u povijesti, upoznao se sa 'slavnim' ubojicama, spremao večere s franjevačkim redovnikom optuženim za zlostavljanje djece, a objašnjava da nije poludio zahvaljujući knjigama koje je pročitao

Daniel Genis, sin slavnog pisca, književnog kritičara, esejista i radijskog voditelja Alexandra Genisa, završio je u zatvoru zbog niza oružanih pljački kojima je financirao svoju ovisnost o heroinu. Na kraju je u 12 različitih saveznih zatvora proveo deset godina života

U razgovoru s Alexom Halberstadtom, kolumnistom časopisa The New Yorker, kojeg je sreo na jednom književnoj promociji, otkrio je da je tijekom robijanja uspio pročitati tisuću četrdeset i šest knjiga.

Dok je odsluživao zatvorsku kaznu, radio je kao pomoćnik zatvorskom rabinu, bavio se bodybuildingom (sve dok nije ozlijedio leđa), svjedočio pobuni zatvorenika i ubojstvu, gledao čovjeka koji se pokušao udaviti u WC školjki te pojeo galeba kojeg je 'ilegalno' pripremio zatvorski kuhar. U zatvoru je upoznao 'slavne' ubojice, Michaela Aliga, Roberta Chambersa i Ronalda DeFeo Jr.-a, koji je ubio braću, sestre i roditelje te svojim okrutnim činom inspirirao roman 'The Amityville Horror'.

Bijeg u svijet knjiga

Osim druženja, Genis je izdržavao kaznu bijegom u svijet knjiga.

'Svi dani u zatvoru nalikuju jedan drugom, pa su moji najsmisleniji i najčešći razgovori bili upravo s književnim autorima', kazao je Genis koji je vodio i dnevnik čitanja.

Započeo je s knjigama koje su mu pomogle da se nosi s novonastalom situacijom, pročitao je zatvorske memoare 'Papillon' Henrija Charrièra, 'Povratak iz zemlje mrtvih' od Dostojevskog, 'Arhipelag Gulag' Aleksandra Solženjicina, Autobiografiju Malcolma X, memoare Alberta Speera, 'Newjack: Guarding Sing Sing' Teda Conovera. Zatim se bacio na literaturu o autoritarnim režimima, biografiju kambodžanskog diktatora Pola Pota, Pinocheta, povijest Crvenih Kmera, Goebbelsove dnevnike.

Uslijedili su klasični autori: Pascal, Rousseau, Schopenhauer, Knut Hamsun, William Gibson, Frederik Pohl i Philip K. Dick (potonja trojica za relaksaciju, piše Genis).

Nakon što je naučio praviti domaću tjesteninu tijekom druženja s franjevačkim redovnikom optuženim za zlostavljanje djece, Genis se posvetio svojim starim interesima te je pročitao 'The Little Flowers of St. Francis', 'Lolitu', 'Soul on Ice' i autore: Martina Bubera, Spinozu, Manna, Prousta, Murakamija, Jamesa, Melvillea, Musila, Naipaula, Lethema, Houellebecqa, Davida Fostera Wallacea...

Na kraju je, prenosi Halberstadtu, pročitao i 'Uliksa', monumentalno djelo kojem se 'odupirao' cijelu mladost.

Nakon izlaska, Genis se upoznao s čudima suvremenog svijeta, ovladao rukovanjem raznim digitalnim gadgetima i društvenim stranicama. Još uvijek je u braku sa Szabo, instruktoricom joge, koja ga je čekala svih deset godina njegova robijanja. Žive u Brooklynu te Genis primjećuje da ljudi u New Yorku provode 'neprirodne količine vremena' buljeći u televizor.

Nakon zatvora posvetio se vježbanju joge i nije pročitao ni jednu knjigu.