U srijedu 8. travnja 2015. u 12 sati u Gradskoj loži priređuje se otvaranje izložbe fotografija PAPA FRANJO U IZRAELU kao i predstavljanje knjige:

SVETA STOLICA I HRVATSKA: DVADESET GODINA DIPLOMATSKIH ODNOSA (1992- 2012.).  

Oba događanja su u organizaciji Zadarske nadbiskupije i Zadarske županije.

 

Izložba:

Veleposlanica Države Izrael u Republici Hrvatskoj gđa. Zina Kalay - Kleitman:

Odnosi između Države Izrael i Svete Stolice zasnivaju se na međusobnom poštovanju i dijalogu.

Kao što Izrael osigurava slobodu štovanja svih vjera, tako papa Franjo gradi mostove mira i bratstva između svih vjera.

Posjet pape Franje nastavak je puta njegovih prethodnika: povijesnog posjeta 2000. godine pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. u 2009. godine.

Ti posjeti doprinijeli su procesu pomirenja, priznanja i dijaloga između Katoličke Crkve i židovskoga naroda, kao i odnosima između Izraela i Svete Stolice. 

Knjiga:

 

U predstavljanju će sudjelovati: mons. dr. Želimir Puljić, gosp. Filip Vučak, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, gosp. Božidara Petrač, urednik knjige i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Predgovor iz knjige napisao je mons. Želimir Puljić :

Veleposlanstvo RH pri Svetoj Stolici organiziralo je 29. listopada 2012. konferenciju s radnim naslovom: "Sveta Stolica i Hrvatska. Dvadeset godina diplomatskih odnosa".

Konferencija je održana u Papinskoj akademiji za znanost u Vatikanu. Godinu dana kasnije, 5. studenog 2013., u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, predstavljena je knjiga u kojoj su objavljeni govori i priopćenja koji su održani na spomenutoj konferenciji.

Knjiga ima 120 stranica, a objavila ju je Vatikanska izdavačka kuća "Libreria Editrice Vaticana".

Hrvatska je među prvim državama bivšeg komunističkog bloka koja je s četiri potpisana ugovora uredila odnose s Katoličkom Crkvom.

Ugovorima nije "izboren" nikakav povlašten položaj Crkve u društvu, već je osigurana sloboda služenja.

Jer, Država i Katolička crkva, "svaka u svom poretku, neovisne su i samostalne", pa je potrebna zdrava obostrana suradnja i uzajamno uvažavanje kako ne bi došlo do nepotrebnog unutarnjeg cijepanja i podjelâ.

Svjetovnost države, naime, koja je otvorena religiji i vjeri, pomaže da ne dođe do "konfesionalizacije društva" ili pak do "antiklerikalizma" koji se onda obično pretvori u "protukršćanski i protureligijski" pokret. Stoga, treba zastupati "svjetovnost države" i državnih struktura i boriti se za njihovu neovisnost. 

Ugovori između Svete stolice i Republike Hrvatske, koji su sklopljeni nakon uspostave diplomatskih odnosa, plod su obostranog uvažavanja, rešpekta i priznavanja.

Tome u prilog ide i činjenica povijesnih okolnosti u kojima su oni nastajali, rađali se, bili raspravljani i potpisani.

Oni su zapravo vidljiva kruna stoljetnih odnosa između hrvatskog naroda i Svete stolice koji su bili "trajni i dobri".

Tim pravnim aktima stvoren je prostor slobodnog služenja u zajedničkoj brizi za čovjeka i za opće dobro. Time je ujedno stvorena podloga i drugim vjerskim zajednicama u RH za ostvarenje vjerske slobode i slobode savjesti.

U tom vidu "obnova" diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske, kao i naknadno sklopljeni ugovori hrabar su povijesni čin traženja novih putova i utiranja novog načina suživota prema najsuvremenijim shvaćanjima vjerske slobode.

A oni se temelje na ustavnim načelima Republike Hrvatske, međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao i crkvenim zakonima i dokumentima Drugog Vatikanskog sabora.