Srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus) je jedna od najinvazivnijih riba koje se trenutačno šire Sredozemljem. Potječe iz indopacifičkih voda, a do Jadrana je stigla preko Sueskog kanala.

Otrov ove ribe se zove tetrodotoksin i djeluje kao neurotoksin koji blokira živčane impulse te izaziva smrt gušenjem i zastojem srca. U Japanu se smatra delikatesom, usprkos tome što svake godine oko 50 ljudi umre zbog njene konzumacije. U području istočnog Mediterana je do 2023. godine zabilježeno 143 slučaja trovanja ovom ribom bez smrtnih posljedica i 27 slučajeva smrti zbog trovanja.

Možda se pitate, pa kako mala napuhača može napraviti štetu ribarstvu...

Ali ovo nije ona mala slatka napuhača iz crtanog filma o Nemu, ova riba može narasti do 1 metra dužine (najveći zabilježeni primjerak je imao 110 cm i 9 kg), a u prosjeku su jedinke duge oko 40 cm.

Osim toga, ima oštre zube u obliku kljuna kojima grize rakove, školjkaše i trga ribarske mreže dok vadi ribu iz njih. Prilično je agresivna i od 2003.-2023. godine u istočnom Mediteranu je zabilježeno 28 slučajeva napada na ljude (2019. u Turskoj je odgrizla prst djetetu, 2020. u Turskoj je ugrizla ronioca za list na nozi, zabilježeni su napadi na ronioce kod Cipra). Ovi podaci su iz znanstvenih radova o srebrnoprugoj napuhači iz 2019., 2021. i 2024. godine (reference i poveznice su na kraju teksta). Znanstvenici pozivaju da se lokalno stanovništvo i turisti upozore na toksičnost i potencijalnu agresivnost ove vrste.

U našem moru postoje i druge tokisčne i potencijalno agresivne i opasne vrste riba, pa pojava ove vrste nije razlog za dizanje panike. Osim raznih vrsta morskih pasa, opasni su i golubi, raže, pauci, škrpine, a u Španjolskoj se kupaći već nekoliko godina upozoravaju na ušate koje grickaju u plićaku. Kad na listu dodamo ježevi i meduze, jasno je da u moru moramo biti oprezni.

Napuhača pričinjava velike štete ribarima u područjima gdje se uspije razmnožiti, jer jede ribu i glavonošce iz ribarskih mreža te trga mreže jakim zubima.

Europska unija je financirala projekt za suzbijanje napuhače u Cipru, iz kojeg se ribarima plaća 3 eura po kg ulovljene napuhače. Budući da u Europi ova vrsta nema komercijalnu vrijednost, projekt je imao za cilj stimulirati ribare da je love, kako bi se smanjila njena brojnost. U prvoj godini provođenja projekta izlovljeno je 40 tona napuhače.

Drugi projekt financiran sredstvima EU u Grčkoj pokušava potaknuti proizvodnju riblje hrane od napuhače, budući da se njen otrov neutralizira na temperaturama od 160-200 stupnjeva. Cilj je preraditi oko 1500 tona napuhače godišnje i proizvesti oko 250 tona ribljeg brašna i oko 100 tona ribljeg ulja.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je ovu vrstu korisno izlovljavati, ali je nipošto ne treba konzumirati.