Humorna melodrama "Filumena Marturano" talijanskog dramatičara Eduarda De Filippa, premijerno postavljena u subotu u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli, inteligentna je poruga društvenim konvencijama uobličena kao lagana predstava na razmeđi romantične drame i komedije, a u režiji Dražena Ferenčine donijela je vrsna glumačka ostvarenja Anji Šovagović Despot i Draženu Kuhnu.

Zabavnu i veselu predstavu o dubokim i teškim društvenim temama premijerna je publika dočekala snažnim aplauzom za glumce i autorski tim, a poseban su aplauz dobili Šovagović Despot i Kuhn, za dobro uigran dvojac antiheroine Filumene i njezina tragikomičnog odabranika Domenica. 

De Filippov tekst napisan 1946. klasična je lagana ljubavna komedija linearne fabule i jednostavnog zapleta: Filumena, bivša prostitutka, nakon 26 godina zajedničkog života s bogatim nasljednikom Domenicom Sorianom, odlučuje se poslužiti trikom kako bi svojeg odabranika natjerala da njihovu vezu konačno ozakoni.

Po De Filippovoj je drami Vittorio De Sica 1964. snimio filmsku uspješnicu "Brak na talijanski način" sa Sophijom Loren i Marcellom Mastroiannijem u glavnim ulogama.

Filumena glumi da je na samrti a Domenico, misleći da će ona ionako umrijeti pa brak neće ni biti važeći, pristane na ženidbu. No, ona potom naglo živne, sasvim zdrava, odlučna preuzeti konce svojega života, i Domenicova domaćinstva, u svoje ruke.

Iako je brak iznudila na prevaru, Filumena nije prevarantica, jer ona se samo izborila za ono što joj s pravom pripada – godinama je, dok se Domenico okolo zabavljao, sama vodila sve njegove poslove i upravljala kućom. U trenutku kad je shvatila da bi 52-godišnjeg Domenica njegova staračka taština mogla odvesti u krilo znatno mlađe Diane, odlučila je poduzeti sve kako bi to spriječila.

 De Filippo je svoju heroinu obdario nizom plemenitih osobina: naime, ona sve to ne čini zbog sebe, već želi, prije nego to bude kasno, dati 'dobro ime' trojici sinova koje je tijekom godina rodila i u tajnosti othranila, a koji ne znaju tko im je majka.

Jedan od njih je Domenicov sin, no ona do kraja odbija reći koji, jer želi da ih Domenico ili prihvati svu trojicu ili niti jednoga, znajući kakav bi raskol među njima nastao kad bi jedan bio tretiran drugačije od ostale dvojice.

 Filumena je inteligentna, oštroumna i još uvijek lijepa, no najviše od svega, izravna i slobodna od bilo kakve prijetvornosti: priznaje da je brak iskamčila na prevaru, priznaje Domenicu postojanje sinova i, shvativši da se nikoga ne može prisiliti na nešto što taj ne želi, daje mu razrješenje od iznuđenog braka, te odlazi.  

Dajući bivšoj prostitutki ulogu moralne vertikale De Filippo je stvorio eponimičku heroinu: nepismena, potekla iz dubokog siromaštva, žena koja se teško probijala kroz život a da pritom nije izgubila ništa od svoje dobrote i poštenja, Filumena je otvorena poruga nametnutim moralnim konvencijama društva, osoba koja unatoč svojim "grijesima" ima svako pravo hodati visoko uzdignute glave.

S druge je strane Domenico, napolitanski nasljednik, gospodin, vrh društvene ljestvice, koji čitav život samo troši novac i zabavlja se, bez ikakvog osjećaja dužnosti prema drugima, osim uobičajenih konvencionalnih obveza izdržavanja pokojeg siromašnog rođaka ili obiteljskog prijatelja koji se uvijek nađe u blizini.

On je utjelovljenje beskorisne, amoralne buržoazije koja misli da joj sve samo po sebi pripada, a situaciju koju ne može kontrolirati doživljava isključivo kroz prizmu bijesa zbog povrijeđenog ponosa, srušenog autoriteta i ugroženog društvenog ugleda.

No, sve je to prikazano s humorom, a u Ferenčininoj režiji i uz blagi dodir fantazmagorije, interpolacijom sadašnjosti i prošlosti naglim ubacivanjem u prizore scenskih slika pomalo makabrična osvjetljenja i malo pomaknuta ozračja.

Šovagović Despot i Dražen Kuhn osvajaju kao neočekivani ljubavni par ponosne prostitutke i muškarca u zamci; Šovagović Despot Filumenu je izgradila kao fini spoj cinične snage i humorne topline, a Kuhn je izvrstan kao lik dandyja koji se prvi puta u životu našao u situaciji u kojoj je prisiljen razmišljati o svojim osjećajima.

Predstava je režirana pomalo i kao farsa, uz karikirane glumačke dionice pretjerana patosa, prenaglašene gluposti i elementima lakrdije, a poseban šarm predstavi daje glumački pokret koji imitira tipičan govor tijela temperamentnih talijanskih južnjaka.

Trojicu komično međusobno različitih sinova igraju Nenad Cvetko (Umberto, novinar i pisac bez ambicija), Amar Bukvić (Riccardo, vlasnik trgovine muškim košuljama i veliki zavodnik) i Nikola Baće (Michele, dobrodušni vodoinstalater i otac četvero djece).

Ljubavnicu Dianu senzualno i prepredeno glumi Anja Đurinović, Perica Martinović je stara sluškinja Rosalia, Zoran Gogić besposličar na trajnom uzdržavanju kod Domenica, Natalija Đorđević budalasta sobarica Lucia, Đorđe Kukuljica uštogljeni odvjetnik, a Ivan Grčić svećenik.

Scena Stefana Katunara imitira elegantni barokni dvorac visokih zidova načičkanih slikama konja, kojim dominiraju tri golema kristalna kandelabra. Atmosferu Napulja, gdje se sve odvija, evociraju i vesele napolitanske pjesme.

Na kraju, sve se sretno svrši; shvativši da ne može živjeti bez Filumene, Domenico je oženi, ovaj put 'za stvarno', te svu trojicu sinova prihvati kao svoje, pa tako još jednom dobro pobijedi zlo, a prava ljubav pokaže se jedinom pravom vrijednošću u životu.