Otac djeteta starog deset mjeseci, koji se razvodi od djetetove majke, na sudu je u parnici za skrbništvo nad djetetom, koje više nije dojeno, zatražio da dijete s njim provodi cijeli vikend i ponedjeljak, dakle tri dana zaredom, no zahtjev mu je odbijen uz napomenu kako takva odluka ne bi bila »u skladu sa sudskom praksom«.

Dobio je pravo viđanja djeteta dvaput tjedno po dva sata, prepričava jedan slučaj sa suda Asenka Kramer, predsjednica udruge Dijete-razvod. Jednako kao i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo, ova udruga okuplja razvedene roditelje, mahom očeve, čije zahtjeve za češćim viđanjem djeteta, koje u velikoj većini slučajeva živi s majkom, sudovi često odbijaju pozivajući se na »sudsku praksu«.

Podataka nema

Te sudske prakse, odnosno zbira podataka o tome zašto se sudovi u određivanju skrbništva odlučuju samo za majku ili, u manjem broju slučajeva, za oca, a ne na zajedničko skrbništvo u kojem bi dijete, ukoliko za to postoje uvjeti, pola vremena provodilo s majkom, a pola s ocem, nema. Niti jedna institucija u državi ne vodi podatke o tome u koliko se slučajeva, i zašto, sud odlučio za skrbništvo samo jednog roditelja, makar su oba roditelja za to bila podobna. Ne postoje, na kraju, niti objedinjeni podaci o tome koliko je prvostupanjskih odluka o skrbništvu dodjeljenom majci promijenjeno na županijskim, drugostupanjskim sudovima u korist oca i obrnuto. Nigdje ne postoje podaci o ovoj sudskoj praksi, na koju se, međutim, sudovi često pozivaju.

Svaki predmet individualan

Kako navodi Asenka Kramer, predsjednica udruge Dijete-razvod, svaki je predmet o dodjeli skrbništva individualan i naravno da se sudac u svojoj odluci ne treba voditi odlukama drugih sudaca, no ipak i o tako individualnim slučajevima suci odluke o skrbništvu donose po istoj »špranci«. Izuzetno rijetko, napominje, dodjeljuju zajedničko skrbništvo, pogotovo ako ga traži samo jedan od roditelja. U većini slučajeva roditelju koji s djetetom ne živi određuju se susreti nekoliko puta tjedno po par sati ako su djeca mala, odnosno svaki drugi vikend i nekoliko sati tjedno ukoliko je riječ o djeci školske dobi.

Dostupni su samo »goli« podaci o broju razvedenih brakova i sudskim odlukama o tome koliko je djece dodijeljeno na skrb majkama, koliko očevima, a koliko nekom trećem. Ti podaci Državnog zavoda za statistiku kažu da je 2012. godine (podaci za 2013. godinu bit će dostupni krajem ove godine) bilo 3.443 djece razvedenih roditelja, od kojih je 2.949 dodijeljeno na skrb majkama (više od 85 posto), 11 posto (377) očevima, zajedničko skrbništvo dodijeljeno je za 90 djece (2,6 posto), a trećoj osobi ili ustanovi dodijeljeno je 27 djece (0,8 posto).

Sudska praksa

Na upit što, međutim, kaže sudska praksa - iz Ministarstva pravosuđa našem je listu odgovoreno kako je praćenje i proučavanje sudske prakse u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koji upućuju. S Vrhovnog suda odgovaraju pak kako statistiku vode na Državnom zavodu za statistiku. Istina, ali samo o broju razvoda, broju djece iz razvedenih brakova, broju povjerene djece majci, ocu, ili institucijama.

- Iz podataka Državnog zavoda za statistiku znamo da je 2012. godine majkama dodjeljeno skrbništvo u 85 posto slučajeva, odnosno očevima u 11 posto slučajeva, no nigdje ne postoji podatak koliko je u tim slučajevima oboje roditelja bilo podobno za zajedničko skrbnišvo. Na temelju koje sudske prakse, jer ona ne postoji, sudovi donose odluku o skrbništvu jednog roditelja kad su oba roditelja podobna za to?, ističe Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.

- Ako otac i majka žive u istom mjestu, i oboje su podobni za skrbništvo, zašto ono ne bi moglo biti zajedničko, pa da dijete jedan tjedan provodi s majkom, a drugi s ocem? U državama poput Švedske, Belgije ili Francuske dovoljno je da samo jedan roditelj zatraži zajedničko skrbništvo, i ako za njega postoje uvjeti, zahtjev se odobrava. Mnogobrojna istraživanja pokazuju izuzetnu važnost ravnopravnog sudjelovanja majke i oca u djetetovu životu. Kod nas je, pa tako i po novom Obiteljskom zakonu koji je u proceduri donošenja, zajedničko, ravnopravno skrbništvo moguće samo ako se roditelji o njemu dogovore, što je rijetkost, napominju Čanić i Kramer.

Novi list