Ekonomija, nažalost, nije egzaktna znanost. Prostor za interpretaciju signala koje šalje tržište je ogroman, zbog čega brojni ugledni ekonomski stručnjaci upozoravaju da politički lideri rješavanju krize pristupaju s krive strane. Dominantna doktrina u svijetu ovih dana je da se državna potrošnja mora rezati kako bi se smanjio deficit.

No, što ako se rješenje krize krije u dijametralno suprotnom pristupu?

Paul Krugman i Liaquat Ahamed, kolumnisti dvaju najuglednijih američkih dnevnih listova, The New York Timesa i The Washington Posta, upravo na to upozoravaju ovih dana u svojim tekstovima. Analizirajući burzovna kretanja u zadnja tri tjedna, tijekom kojih je Dow Jones pao za 12 posto, zbog čega je izgubljeno 2,5 bilijardi dolara, Krugman i Ahamed zaključuju kako su svjetske burze došle do ruba kolapsa upravo jer je tržište zaključilo da rezanje državne potrošnje samo produbljuje krizu i vodi prema recesiji s duplim dnom.

Kapitalizam se urušava

Nouriel Roubini, ekonomist koji je prvi najavio financijsku krizu 2008. godine, ovu pojavu objašnjava kao svojevrsnu "kvaku 22". Bez povećane potrošnje, nema izlaska iz krize. No, kako građani, tako i investitori, upravo zbog krize ograničavaju potrošnju i paze na svaku lipu strahujući od novih gospodarskih potresa.

Takvo razmišljanje, objašnjava Roubini u intervjuu za The Wall Street Journal, uzrokuje urušavanje kapitalizma kakvo je najavljivao Karl Marx.

Rezovi samo pogoršavaju krizu

"Rijetko kada je jednostavno protumačiti što nam govore financijska tržišta. Ako Dow Jones i ostali važni indikatori nastave padati, postoji realna opasnost da političari neće shvatiti što se događa i da će se okrenuti pristupu koji će samo pogoršati situaciju", piše Ahamed, inače dobitnik Pulitzerove nagrade za knjigu "Lordovi financija: Bankari koji su slomili svijet", u svojoj kolumni u Postu.

"Pristup koji će samo pogoršati stvari" je, uvjeren je Ahamed, ograničavanje državne potrošnje. Velika svjetska gospodarstva, posebno SAD, i dalje se nalaze u situaciji da mogu posuđivati novac uz gotovo nepostojeće kamate. Na taj način dodatno povećavaju svoj deficit, ali ako posuđeni novac počnu ulagati u projekte, posebno infrastrukturne, koji će stvoriti radna mjesta i samim time povećati poreznu dobit, svjetsko gospodarstvo će se preporoditi.

Do sličnog zaključka nedavno je došao i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz, kao i brojni drugi stručnjaci koji uvjeravaju javnost da država u vrijeme krize mora ulagati, a ne štedjeti.

Građani ne vjeruju državi

U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da vrijednost američkih državnih obveznica i dalje raste. Iako je snižavanje američkog rejtinga s AAA na AA+ u ponedjeljak izazvalo veliki pad na burzama, investitori i dalje smatraju državne obveznice "sigurnom lukom". To je jasan pokazatelj da tržište nije zabrinuto zbog deficita ni državne potrošnje, upravo suprotno. Tržište potiče državnu potrošnju.

"Ekonomsku logiku ovog argumenta nije moguće oboriti, ali politička realnost sasvim je drugačija", tumači Ahamed. Danas je, naime, gotovo nemoguće pronaći ijednog uglednog političara koji će podržati pametno i promišljeno povećanje državne potrošnje. Čak i oni kojima je jasno da rezovi stvaraju nove probleme to drže za sebe jer su svjesni da se građani, njihovi birači, tome žestoko protive zbog uvjerenja da državni kapital može pomoći samo velikim korporacijama, a ne i malom čovjeku.