Postane li presuda u kojoj se bankama nalaže da tečajne parametre kredita u švicarcima vrate na staro pravomoćna, banke bi, prema ranijim izračunima financijskih stručnjaka i analitičara HNB-a, mogle izgubiti od sedam do 15 milijardi kuna, koliko bi dakle ukupno morale vratiti korisnicima tih kredita na temelju njihovih eventualnih pojedinačnih parnica, piše novilist

U Hrvatskoj udruzi banaka jučer nisu htjeli komentirati nepravomoćnu presudu, a od banaka pojedinačno oglasila se najveća domaća banka, Zagrebačka, koja prvostupanjsku presudu također ne želi komentirati, no uložit će žalbu. Ističe da »čak i u slučaju pravomoćnosti takve presude, Zagrebačka banka ima dovoljno kapitala za uredno poslovanje«.

Procjena štete

Iako će se banke žaliti, očito zbrajaju potencijalnu štetu, koja bi se, ukoliko presuda postane pravomoćna mogla odraziti, ako ne na stabilnost sustava, s obzirom da je visokokapitaliziran sa stopom adekvatnosti kapitala od 21 posto, a onda na visinu dobiti koja se na razini sustava kreće do 3 milijarde kuna neto, a ove je godine 25 posto niža nego lani. No, presuda je ovo koja otvara niz dodatnih pitanja o funkcioniranju domaćeg bankarskog sustava, prije svega jer povlači pitanje valutne klauzule općenito, šire od kredita u švicarcima.

Sudac Dobronić konstatirao je da bi valutna klauzula trebala biti iznimka a ne pravilo, što u domaćem bankarskom sustavu nije slučaj. Naime, većina je kredita odobrenih uz valutnu klauzulu u eurima, jer je i većina depozita u stranoj valuti, prije svega u eurima. Prema uzancama bankarskog poslovanja, banke bi trebale brinuti o usklađenosti valutne strukture pasive i aktive, pri čemu sve diktira pasiva, odnosno štednja kao izvor kapitala.

A štednja je većinom u stranoj valuti. Ukoliko se valutna klauzula kod kreditiranja stavi pod znak pitanja, tada upitna postaje i valuta štednje. Ukine li se klauzula kod kredita, i štednja bi se iz eurske trebala pretvoriti u kunsku. Ukoliko bi pak ukidanje klauzule bilo jednostrano, samo kod kredita, bankama bi to otvorilo značajan valutni jaz između aktive i pasive pa bi morale značajno povećati svoje rezervacije zbog znatno povećanog tečajnog rizika u bilancama, koji bi se tako s korisnika, što je bio slučaj do sada, prebacio na njih. Takav razvoj događaja vjerojatno bi im stvorio dodatni značajan trošak poslovanja, što potencijalno otvara, ne samo pitanje profitabilnosti, već i razine kapitaliziranosti sustava, a vjerojatno i rasta kamata.

S druge strane, valutna klauzula je ono što ograničava monetarnu suverenost središnje banke, pa je u makroekonomskom smislu sigurno kočnica, o čemu se već godinama vode rasprave.

HNB bez komentara

Kvalifikacija pak kredita u švicarcima kao rizičnog proizvoda čije bi uvođenje banke, postane li presuda pravomoćna, trebale platiti, postavlja pitanje o (ne)postupanju regulatora, HNB-a, u čijoj je nadležnosti poslovanje banaka. Iz HNB-a su više puta naglašavali da su upozoravali da je riječ o rizičnom proizvodu, no jučer se nisu oglasili. Neslužbeno su navodno konsternirani presudom. Pitanje pak jednostrane promjene kamatnih stopa jedno je od pitanja koje bi trebao regulirati novi zakon o potrošačkom kreditiranju koji će uskoro u proceduru.

Ministar Linić je pak poručio da je sada na bankama da se s ovakvom presudom nose kako znaju. Inače, čim je presuda donesena, na Zagrebačkoj je burzi blokirana trgovina vrijednosnicama Zagrebačke, Privredne i Erste banke.

NL/eZd