Sjećate li se crtanih filmova koje ste obožavali kad ste bili mali? Nekada, ne baš tako davno, nije bilo toliko izbora u pogledu programa ili crtića koji su nam dostupni za gledanje. Pa ipak, neki od njih su nam se zauvijek uvukli pod kožu.

"... a ako ste jako dobri, možda načas ugledate i Štrumpfove" riječi su koje nas istoga trenutka vraćaju u djetinjstvo, kada smo s nestrpljenjem iščekivali početak još jedne epizode nezaboravnih „Štrumpfova“. Ako i danas pitate djecu o čemu se u ovom crtiću radi, najvjerojatnije će odgovor glasiti - o dobroti. Naime, u svaku epizodu uvodio nas je tekst o tome kako je nekoć davno postojala šumica u kojoj su živjela malena stvorenja, a zvali su se Štrumpfovi. I bili su dobri. A bio je tu i Gargamel, zli čarobnjak koji je mrzio Štrumpfove. "Pohvatat ću ja vas, makar mi to bilo zadnje što ću učiniti", bjesnio je Gargamel, kojemu je jedino društvo u njegovom mračnom dvorcu bio zli mačak Azriel.

Nezaboravni crtić o malim plavim bićima koja žive u malom selu, u kućicama gljivama, definitivno je jedan od crtića koji je obilježio odrastanje čitavih generacija. Osim što smo voljeli gledati crtić, imali smo Štrumpfove plišance, sakupljali smo i lijepili sličice, bojali bojanke, a jezik Štrumpfova ušao je i u naš svakodnevni govor pa je tako „štrumpf“ postala baza koju smo koristili kad god smo nešto htjeli istaknuti "apsoštrumpfno" ili opisati radnju kao "štrumpfanje", a niz riječi  mogao bi se nastaviti. Glavni od svih Štrumpfova bio je Papa Štrumpf, koji se od ostatka društva razlikovao crvenom kapicom. Tu je bila i Štrumpfeta, jedina žena među Štrumpfovima. Ostali su svoje nadimke dobivali prema svojim osobnostima, pa tako pamtimo Lumena, najpametnijeg Štrumpfa i Mrguda, najzlovoljnijeg Štrumpfa, poznatog po izjavama "Ja mrzim...štrumpfanje" odnosno što god je u tom trenutku bilo aktualno.

Ako gledamo po tome koliko su se elementi iz nekih popularnih crtanih filmova zadržali u općoj kulturi, moramo spomenuti i „Pčelicu Maju“. …Ja mislim da se mala pčela zvala Maja, mala, drska, bistra pčela Maja, mala pčela što kroz let, sva u čudu gleda svijet…“ pjevao je još sedamdesetih godina legendarni glazbenik Miro Ungar na početku kultnog crtića prilagođenog za emitiranje na našim prostorima. Vjerojatno nećemo mnogo pogriješiti i ako kažemo da je pčelica iz crtića jako popularizirala i ime Maja, pa danas mnogo djevojčice rođene osamdesetih godina nose ovo ime.

I Maja doista je vrijedna, znatiželjna i hrabra pčelica koja vrijedno skuplja med, a najbolji joj je prijatelj lijeni trut Pavo. Njih dvoje u svojim izletima izvan košnice sreću i druge stanovnike livada i šuma, poput skakavaca, puževa i drugih životinja, a često upadaju i u različite nevolje. No čak i među onima koji su avanture Pčelice Maje pratili prije više od četrdeset godina, kada se crtić tek počeo emitirati, malo njih zna da je sam crtić nastao u Njemačkoj prema popularnoj knjizi „Pčela Maja i njezine dogodovštine“, koja se pojavila prije više od sto godina i koju su rado čitali i djeca i odrasli.

U osamdesetim godinama na našim su se prostorima počeli emitirati i animirani crtići čehoslovačke produkcije. Jedan od najpopularnijih svakako je bio „A je to!“, urnebesno zabavan crtić o dva nespretna majstora kojima nikad ništa ne ide od ruke. U svakoj epizodi likovi Pat i Mat hvatali su se u koštac s naizgled jednostavnim zadacima, ali zbog krivog pristupa, pogrešnog alata ili jednostavno loših procjena, na kraju bi sve obavili na najblesaviji mogući način. Majstorskim peripetijama i tehnološkim rješenjima likova do suza su se smijali i djeca i odrasli.

Iako je glavna pouka crtića da nikada ne treba odustajati te da kreativnost i dobra volja uvijek dovedu do (kakvog-takvog) rješenja, za „A je to!“ isto možemo reći da je kao crtić, ali i njegovi glavni akteri Pat i Mat (skraćenice od češkog Patlal i Matlal, a u prijevodu Nespretni i Trapavi) u našim krajevima postao simbolom lošeg i traljavo obavljenog posla. Likovi iz crtića korišteni su za televizijske reklame, a dogodovštine Pata i Mata poslužile su i kao predložak za mnoge kazališne i lutkarske predstave, a posebno zanimljivo je i to da su se nove epizode s prekidima nastavile snimati sve do danas, što znači da  možete gledati nove epizode animiranog crtića „A je to!“ s novim, suvremenijim dogodovštinama Pata i Mata.

Krenuo je kao strip i ušao u legendu kao jedan od najpopularnijih stripova, a kasnije i animiranih filmova svih vremena. Strip o lijenom i proždrljivom mačku Garfieldu, njegovom simpatičnom i pomalo naivnom vlasniku Jonu i veselom psiću zvanom Odie ušao je i Guinnessovu knjigu rekorda kao najčitaniji strip na svijetu. Megapopularan mačak Garfield hoda na dvije noge, stalno mu je dosadno, ali nikad mu se ništa i ne da. Omiljena razonoda mu je pokvariti veselje i gnjaviti dobrodušnog i ne previše pametnog psa Odieja, drugog Jonovog ljubimca. Iako se često čini da Garfield ne voli nikoga osim sebe i lazanja, to nije tako jer Garfield jako voli svojeg smeđeg plišanog medvjedića i plavu dekicu kojom se pokrije prije spavanja.

Garfield i Odie udruže se jedino ako treba zakomplicirati život Jonu. To i nije teško jer je Jon smotan i dobrodušan, što Garfield obilato iskorištava. Osim toga, stalno je u potrazi za djevojkom,  što mu baš ne ide od ruke, a potajno je zaljubljen u Garfieldovu veterinarku Liz. Njihove dogodovštine su u formi stripa počele izlaziti krajem sedamdesetih, a od tog vremena Garfield je postao institucija i glavni protagonist, ne samo animiranih, nego i igranih filmova, videoigrica, a vrlo je lako moguće da kod kuće još uvijek imate privjesak za ključeve, magnet za frižider, šalicu, igračku ili neki drugi predmet s popularnim mačkom. Čak i ako nemate, znamo da ga se sjetite uvijek kada jedete lazanje.