Tarantinova himna trashu

Izvorni naslov: Death Proof
Režija: Quentin Tarantino
Glumci: Kurt Russel, Rosario Dawson, Rose McGowan, Zoe Bell, Jordan Ladd
Trajanje: 113 minuta
Ocjena: 8/10

Novi film Quentina Tarantina ovoga puta nismo morali čekati sedam godina, a ja sam mu osobno na tome vrlo zahvalan. Q.T. i svojim najnovijim filmskim uratkom pokazuje da s godinama nije izgubio apsolutno ništa od svoje opjevane originalnosti i smisla za bizarnost.

U priči ovog filma nema velike filozofije. Glavni je like Kaskader Mike (Russel) kojem je omiljena zabava uhoditi i ubijati zgodne djevojke prilikom noćnih izlazaka, a to radi na vrlo poseban način, svojim automobilom koji je sto posto otporan na smrt. U prvom dijelu filma Mike uspijeva u svom morbidnom stilu pogubiti skupinu djevojaka, dok u drugom nalazi nove žrtve, ali lovac će ovoga puta postati lovina.

Tarantino s „Otpornim na smrt" nastavlja svoju najnoviju preokupaciju odavanja hommagea svojim najdražim filmskim žanrovima, pa je nakon hongkonškog samurajskog filma na red došao i klasični trash. „Otporan na smrt" izvorno je zamišljen i realiziran kao dio dvodijelnog omnibusa pod zajedničkim nazivom „Grindhouse", u kojem je drugu priču, „Planet Terror", režirao Robert Rodriguez. Ovo je aluzija na američku kino tradiciju dvostrukih projekcija, takozvanih grindhouse kina, koja puštaju isključivo trash horore. No, producenti su odlučili da je „Grindhouse" za distribuciju izvan SAD-a bolje podijeliti u dva filma, koje su redatelji zatim produžili nekim izbačenim scenama, jer ostatak svijeta ne poznaje tu grindhouse tradiciju. A naravno da su također zaključili i kako s dva filma mogu zaraditi više nego samo s jednim.

No, „Otporan na smrt" time ništa ne gubi, ovaj film savršeno funkcionira i kao nezavisna cjelina. Koliko god Tarantinova fascinacija trashom bila očita, pa ovaj film obiluje referencama na neka od ključnih djela tog podžanra (kao što je npr. Raimijev „Evil Dead" ili Jacksonov „Bad Taste"), „Otporan na smrt" može se promatrat i izvan strogo zadanih okvira trash/camp horora. Najbolji bi opis ovog filma mogao glasiti Tarantino pod krinkom trasha, jer odmah je jasno da se iza morbidne stilizacije krije klasični Tarantino. Sve odlike njegovog redateljsko/scenarističkog stila su tu; od genijalnih i neizmjerno zabavnih dijaloga koji se ponekad stvarno mogu činiti kao čista improvizacija, do prepoznatljivog kadra snimanog iz unutrašnjosti prtljažnika.

Tu su naravno i svi elementi eksploatacijskog filma, od pretjerano nametljive opsjednutosti ženskim stražnjicama i dubokih dekolteima do apsurdno-neuvjerljivog nasilja. Tarantinova predanost da ispjeva himnu žanru vidi se i u odabiru glumaca, odreda gotovo nepoznatih lica, preko Kurta Russela i Rose McGowan, koji su praktički postali sinonimi za moderni trash pa sve do svog vlastitog, neizbježnog pojavljivanja. Ovoga puta manju je ulogu namijenio i svom prijatelju Eliju Rothu, redatelju „Hostela" i ikoni modernog horora. No, kao što je u prošlosti već dokazano, nema tog glumca (ni glumice) koji pod Tarantinovim vodstvom svoj posao može obaviti loše, pa zašto bi „Otporan na smrt" bio iznimka.

Da ne duljim previše, zaključak ove recenzije je jednostavan. Ukoliko ste ljubitelj Tarantina i/ili trash filma općenito, "Otporan na smrt" je uradak koji nipošto ne smijete propustiti.