"Kraljevina" je dosadan, neinventivan i potpuno besmislen gubitak vremena u kojem će neke kvalitete možda naći jedino zadrti američki nacionalisti

Izvorni naslov: The Kingdom
Režija: Peter Berg
Glumci: Jamie Foxx, Chris Cooper, Jennifer Garner, Ashraf Barhom
Trajanje: 110 minuta
Ocjena: 3/10

Jeste li ikad gledali film koji traje gotovo dva sata, a sat i pol vremena se u njemu ništa ne događa? Ukoliko niste, a doista si želite priuštiti jedno takvo mazohističko iskustvo, onda je "Kraljevina" pravi naslov za vas.

Teroristička skupina predvođena okrutnim Abu Hamzom u Saudijskoj Arabiji počinila je teroristički napad u kojem je smrtno stradalo više od 100 ljudi, a među njima i mnogi američki državljani koji sa svojim obiteljima žive u Kraljevini rade za velike naftne korporacije. Kako je u napadu stradao i njegov blizak prijatelj, agent FBI-ja Ronald Fleury uspijeva izboriti dopuštenje da svoj tim povede na mjesto zločina i provede istragu s ciljem hvatanja Abu Hamze u Saudijskoj Arabiji. No, ta je misija zbog komplicirane političke situacije vrlo delikatna, pa Fleury i njegovi agenti imaju samo pet dana da zaključe slučaj...

"Kraljevina" je film s brojnim manama, ali već na prvi je pogled jasno kako je njegov najveći problem apsolutno nepostojeća narativna struktura. FBI-jev agenti dolaze u Saudijsku Arabiju prvih pola sata, a onda tamo ne rade ništa idućih sat vremena. Održan je status quo postavljen na samom početku, nikakvog pomaka naprijed ni natrag - nema. Ne uvode se nove informacije, ne razvijaju likovi, ne daje se slika političke napetosti između dvaju zemalja, iako je Peter Berg vjerojatno upravo to želio postići. No, takva je zadaća za jednog drugorazrednog akcijskog redatelja ipak prezahtjevna. Berg se u svom novom filmu želio malo igrati Ridleyja Scotta, te pokušao kopirati njegov vizualni pristup i stilske bravure, ali takvo je postignuće za čovjeka kojem je najveći redateljski uspjeh akcijska budalaština "Dobrodošli u džunglu" ravan nemogućoj misiji.

"Kraljevina" pokušava dati vjernu sliku političkih zbivanja na Bliskom istoku iz američke perspektive, te istovremeno dati komparativan prikaz dvaju potpuno drukčijih kultura, ali sve je nažalost ostalo samo na pokušajima. Berg ne uspijeva pobjeći patetici američkog patriotizma koji dosad već vjerojatno i Amerikancima samim diže živce, a islamska je kultura, u skladu s tim, prikazana kao potpuno inferiorna i postaje predmet sprdnje. Berga ne može izvući ni prilično prozirna završna metafora kojom pokušava izjednačiti dva udaljena svijeta i prodati jeftinu poantu kako smo na kraju svi mi samo ljudi od krvi i mesa, jer on psihološku dimenziju kojom je svoje djelce želio obogatiti jednostavno nije uspio uhvatiti.

I tako je prvih sat i pol vremena filmske trake bačeno u vjetar, a puno konkretniji nisu ni preostalih 20 minuta u kojima radnja dolazi do ekspresnog, gotovo deus ex macchina, razrješenja. Uz puno pucnjave, mrtvih Arapa i jedne hvalevrijedne žrtve za Boga i domovinu, naravno. Jamie Foxx sve se više odmiče od svojih ležernih, komičarskih početaka, te u posljednje vrijeme pretendira na nešto dublje, ozbiljnije uloge, u čemu ponekad uspijeva ("Collateral", "Ray"), ali češće ne ("Dreamgirls", "Poroci Miamija"). "Kraljevina" mu se mora pribrojiti među ove potonje. Njegov lik osim što je loše napisan i izrežiran, krajnje je plastično i neuvjerljivo odigran, a riječi hvale teško je pronaći i za ostatak glumačke ekipe; Jennifer Garner tu je isključivo da bi publika mogla gledati nešto lijepo, a jedinu solidnu izvedbu pružio je veteran Chris Cooper.

Ako ste ovaj tekst pročitali do kraja, dosad vam je sigurno već sasvim jasno kako je "Kraljevina" dosadan, neinventivan i potpuno besmislen gubitak vremena u kojem će neke kvalitete možda naći jedino zadrti američki nacionalisti. A u ovim ih krajevima svijeta, vjerujem, nema previše.