Režija: Peter Berg
Uloge: Will Smith, Charlize Theron, Jason Bateman
Trajanje: 92 minute
Ocjena: 6/10

U sveopćoj pomami za superherojima u kina je napokon stigao i jedan koji nije temeljen na stripu. On je John Hanckok, superheroj kojeg nitko ne voli. Možda zato što je pijanac, možda zato što je mizantrop, možda zato što svaki put kad krene u akciju napravi više štete nego koristi, ali Hanckok nije navikao da mu ljudi zahvaljuju nakon što ih spasi. Policija i građani Los Angelesa ne žele ga u svom gradu ništa više nego što on želi njima pomagati, ali s obzirom da ne zna raditi ništa drugo... Hancock ne zna puno o svom životu, osim da je prije 80 godina dobio udarac u glavu i izgubio pamćenje. Kad se probudio otkrio je da može letjeti, posjeduje snagu 50 ljudi, a u tih 80 godina nije ostario niti jedan dan. Njegov život će se promijeniti kad spasi stručnjaka za PR Rayja Embreyja, koji mu želi uzvratiti tako što će poboljšati njegov imidž u javnosti. Ali za početak će ga samo pozvati na večeru gdje Hancock upoznaje Rayjevu ženu Mary, koja ga, jasno je to po začuđenom pogledu, od nekud već zna. U daljnji razvoj priče neću ulaziti kako ne bi pokvario iznenađenje (koje sve u svemu i nije toliko iznenađujuće).

Iako sasvim pristojna akcijsko-komična razbibriga, "Hancock" ne spada među bolje filmove ovog ljeta. Ali ima aduta kojeg drugi nemaju. Will Smith u glavnoj ulozi već je godinama mamac za publiku i bez obzira kakav film snimio ovaj je glumac garancija gledanosti. Njegovih zadnjih sedam filmova otvorilo se na broju jedan po zaradi na američkim kino blagajnama pa ni "Hanckoku" nije bilo teško postati jedan od najvećih hitova godine. "Hancock" nije loš film, ali je, u nedostatku boljeg termina, nezaokružen. Radnja nema baš sasvim jasan, linearan tok već se više čini kao da su scenaristi samo pokušali nanizati nekoliko zanimljivih situacija jednu na drugu, sa manje ili više uspjeha.

"Hancock" kao parodija superjunaka djeluje zanimljivo, ali on je superjunak u svijetu bez superzločinaca tako da pred njim i nisu neki veliki izazovi. Za razliku od Batmana, Spider Mana, Iron Mana, Hulka i sličnih on nema protivnike koji mu mogu ravnopravno parirati pa napetost u filmu sasvim izostaje, a težište je bačeno na humor. Koji, usprkos Willu Smithu i nekoliko za njega karakterističnih dosjetki, i nije baš sjajan. Njegova najveća borba tako postaje ona sa samim sobom, svojim alkoholizmom i nastojanjima da postane bolja osoba, u čemu se vjerojatno krije neka didaktička poruka za mlađe naraštaje gledatelja, ali da je jako filmično - nije.

No, od rutinera kao što je Peter Berg (koji je vjerojatno poznatiji kao glumac nego kao redatelj) ionako ništa bolje od rutine ne treba očekivati. Ako ništa drugo, pohvalno je što je Berg na vrijeme odustao od bavljenja ozbiljnim temama (poput one koju je neuspješno pokušao obraditi u "Kraljevini") i vratio se plitkijim sadržajima koji mu bolje leže. "Hancock" će, zahvaljujući Smithu, postati jedan od većih hitova ove 2008. godine, ali će, kao i mnogi slični spektakli, vrlo brzo pasti u zaborav.