Jedan od najpoznatijih predstavnika džeza i glazbenik koji je zadužio svjetsku glazbenu baštinu s više od tisuću skladbi, iza sebe je 'ostavio' orkestar koji gotovo 40 godina izvodi njegova najbolja djela, a u Hrvatskoj ćemo ga moći doživjeti 4. listopada 2012. u KD Lisinski.

Orkestar koji je Duke Ellington ostavio u nasljeđe svojim potomcima nam dolazi iz New Yorka, a trenutno je u vodstvu Dukeovog unuka Paula Ellingtona.

Alistair Cooke, glazbeni kritičar iz američkog časopisa Esquire, 1983. proglasio je Dukea Ellingtona vrhovnim talentom džeza u proteklih pedeset godina. 'Nitko u devedesetogodišnjoj povijesti džeza nije stvorio takav osobni orkestralni zvuk i nitko nije tako kontinuirano proširio izričaj', zaključio je Cooke.

Kao vrsni skladatelj, Ellington je napisao više od tisuću glazbenih djela, od kojih vrlo popularne 'Take the A-Train', 'Mood Indigo', 'It Don't Mean a Thing (If It Ain't Got That Swing)' te 'In a Sentimental Mood'. U razdoblju od 1919. pa sve do njegove smrti 1974., Ellington je u džez uveo uzbudljive novitete poput zvukova režanja i klipa za odštopavanje cijevi, što je kasnije nazvano 'stilom džungle' te manipulaciju ljudskog glasa kao instrumenta - odnosno pjevanje bez riječi.

Tijekom života bio je ovjenčan nizom priznanja poput nominacije za Pulitzerovu nagradu 1964. Grammy za životno djelo dobiva 1966., a 1969. je nagrađen Predsjedničkom medaljom slobode, najvišim civilnim odlikovanjem u Sjedinjenim Američkim Državama. Francuska ga je 1973. odlikovala Legijom časti, a posthumno postaje dobitnik Pulitzera i to 1999. godine. Kritičari napominju da je njegov bend bio njegov pravi instrument, a ne njegov klavir. Skladao je ne misleći toliko o pojedinom instrumentu, koliko o glazbenicima jer je glazbu nastojao prilagoditi njihovoj osobnosti. Nije ih želio tjerati da sviraju na način koji im nije blizak ili ugodan.

Duke Ellington bio je aktivan kao izvođač i skladatelj sve do svoje smrti 24. svibnja 1974. Preminuo je u New Yorku od raka pluća. Premda je njegova publika stalno zahtijevala stare klasike, Ellington je volio gledati unaprijed i razvijati nove pjesme za svoj bend. Neke od dužih skladbi iz njegova opusa su 'Black, Brown and Beige', 'Liberian Suite' i 'Afro-Eurasian Eclipse', a jedna od njegovih posljednjih je 'The Blues Is Waitin'.

Nakon Dukeove smrti, upravljanje bendom preuzeo je njegov sin jedinac Mercer Ellington, koji je bio menadžer benda i trubač. Mercer je vodio bend od 1974. do 1996., nastavljajući tako Dukeovu tradiciju neprestanih turneja, jednovečernjih nastupa te džeza visokog intenziteta. Kada je Mercer preminuo, Dukeov unuk, Paul Ellington preuzeo je vodeću ulogu u orkestru i vodi ga sve do danas.

Kako zvuči američka čarolija istinskog glazbenog uzora, imat ćemo priliku doživjeti 4. listopada u KD Lisinski. Ulaznice za ovaj koncert izazvale su interes i prije službene najave, a informacije o početku prodaje bit će poznate za tjedan dana.