S mladom 23-godišnjom pobjednicom prvog hrvatskog 'The Voicea', koja je svojim izvedbama s nevjerojatnom lakoćom očarala gledatelje ispred malih ekrana, razgovarali smo netom nakon pobjede. Kako je već prije kazala, na show se prijavila kako bi bol zbog gubitka dečka, pretvorila u terapiju.

Što planiraš sada kad je show završio?
Nastavljam dalje raditi i njegovati stil glazbe koji sam započela. Znam da mnogi imaju problema kad je moj način pjevanja u pitanju i bilo bi sjajno kad se te rasprave ne bi vodile. Nemoguće je to staviti u neki žanr jer ni sama ne znam na koji način pjevam. Mislim da je dobro glazbu držati izvan okvira.

Vidiš li se na hrvatskoj estradi?
Prije nego što sam se prijavila na 'The Voice', željela sam otići van jer sam se bojala da za mene u Hrvatskoj nema mjesta i da je moj stil pjevanja za ovu zemlju previše. Show sam vidjela kao priliku da ipak dokažem suprotno i ovom sam pobjedom za to dobila poprilično dobru potvrdu.

Planiraš li raditi obrade pjesama ili isključivo pjevati svoje pjesme?
Imam neke svoje autorske skladbe, no nisam još sigurna koliko je to za hrvatsko tržište. Naravno, sviđaju mi se i obrade, što se i vidjelo u emisiji. No sigurno bih nakon obrada išla na autorske stvari. Htjela bih da sve ide polako jer sam iz životnog iskustva shvatila da je 'polako' najbolji tempo za uspjeh. Ništa odjednom i ništa bez velikog rada i truda. Bit ću pametna i spora u odlukama, a spremna sam i na kompromise, no ovisi kakve. Mislim da se od početka do kraja vidjelo da ću ostaviti svoj pečat u pjesmi, svidjelo se to ljudima ili ne. Generalno, uvijek ti ostaje samo onaj osjećaj jesi li ili nisi bio svoj. I to je ono što je najvažnije.

Imaš li savjet za buduće kandidate?
Razmišljala sam iduće godine pomagati Jacquesu u mentorstvu. Publika ne zna koliko kandidati trebaju pomoći i koliki je to presing i pritisak. Voljela bih mu pomagati i pričati s nekim kandidatima kad on ne bude mogao.

Što ti je bilo najteže tijekom posljednjih mjeseci?
Borba sa samom sobom. Kad imaš dvojbe, svašta ti se počne motati po glavi. Ti pokušavaš izbjeći kalkulacije, no one se počnu događati. No opet, prirodno je da vam se to događa. Strahovi, emocije, vrtlog... Trebate to prihvatiti i prepustiti im se.