Milo Hrnić (65) na sceni se rijetko pojavljuje, a posljednji album izdao je 2011. godine.  No pjevač je ovoga ljeta snimio televizijsku reklamu i postao najveća bankarska zvijezda u Hrvatskoj.

 

Dubrovčanin je najpoznatiji po hitovima ‘Golubice bijela‘, ‘Požurite konji bijeli‘, ‘Moje Ane broji dane, a za portal Scena.hr otkriva zašto je isprva htio odbiti ponudu za snimanje reklame te zbog čega više ne pjeva na Splitskom festivalu kojeg je tri puta osvajao.

- Nisam ni znao da imam toliko obožavatelja u bankarskim krugovima. Zapravo me začudilo što žele da budem zvijezda njihove reklame, pa isprva nisam htio pristati. Ionako u studiju provodim jako puno vremena. No onda sam razmislio i shvatio da se ovakva prilika pruža samo jednom u životu. Rekao sam sebi: "Milo, baci se u vatru i daj najbolje od sebe". Nisam požalio - govori simpatični Hrnić. Pjevač je u reklami glumio pet likova, a ističe da mu nije bilo teško jer se scenarij bazirao na njegovim hobijima. Milo je naime godinama trenirao džudo, bio je dio menadžerskog tima u jednom dalmatinskom hotelu, a ima i zavidnu estradnu karijeru.

"Kad se na festivalima počelo plaćati za ulazak u finale, shvatio sam da tamo nemam više što tražiti"

Skromni Dubrovčanin dodaje kako ne pati od kompleksa stalnog pojavljivanja u medijima pa ga zato, kaže, godinama nije bilo.

- Obiteljski sam čovjek i živim povučeno. Zar mislite da bih bio zanimljiv da se stalno pojavljujem u medijima, a na estradi sam više od 30 godina - govori Hrnić.

Na Splitskom festivalu ovog vikenda neće nastupati. Ističe kako je taj festival, kojeg su nazivali ‘hrvatski San Remo', nekada imao svoj smisao i ljudi koji su ga organizirali vodili su brigu o tome.

- Tri puta sam ga osvajao, a nikada nisam bio niti u jednom lobiju. Sretan sam i ponosan što sam bio dio tih nekih vrijednosti koje danas ne postoje. Kad se počelo plaćati tko će ući u finale, shvatio sam da tamo više nemam što tražiti. Danas se forsiraju nekakve copy/paste pjesme izvana, a moramo shvatiti da mi nikada po tome nećemo biti poznati u svijetu. Volio bih doći u Split da se oprostim i pozdravim sa svojom publikom, no neću dolaziti pod svaku cijenu. Danas se sve vrti oko reklama i sponzora, a ja živim i bez te velike reklame jer mi nije stalo do toga - iskren je pjevač, koji često voli reći kako mu je Dubrovnik otac jer se tamo rodio, a Split majka jer je tamo izgradio svoju karijeru.

Na pitanje je li zabavna glazba u Hrvatskoj nestala, Milo kaže kako je zabava širok pojam. Nekada se cijenio tekst i glazba, a danas je, dodaje, zabavno kad se dijete s oštećenjima prijavi u talent show.

- I to je ljudima smiješno, a ja gasim televizor jer je to odraz naše nekulture - kaže Hrnić.

Dubrovčanin je naglasio kako će i ovog ljeta raditi jer priprema singl i spot za novu pjesmu koja izlazi na jesen. O izdavanju albuma još ne razmišlja jer to u Hrvatskoj danas nema smisla.
- Uložite puno vremena i sredstava, a nema nikakvog povrata. Mi glazbenici se u budućnosti nekako moramo zaštititi. Pa ne živim ja od milostinje nego od svog pjevanja i volio bih da moji unuci uživaju u onome što sam radio - objasnio je pjevač.

"Na brodu se više ne volim ni voziti"

Prije nego što je počeo pjevati, Milo je bio pomorac. Plovio je 60-ih godina na parnom brodu, a nakon što je doživio ciklon u Indijskom oceanu kad je njegova ekipa spasila 20 brodolomaca, povukao se iz tog posla.

- Tad sam odlučio da neću više navigirati, a možda i bi, da to nije bio parni brod - smije se Milo. No nekada je i on imao brod koji je uništen u vrijeme Domovinskog rata tijekom prvog napada na Dubrovnik. To je, kaže, bila njegova velika ljubav, a u njega je uložio gotovo 120.000 dolara.

- Ulagao sam u njega puno godina i to od zarade po turnejama u Americi, Kanadi i Australiji. U to vrijeme bio je najbolje opremljeni brod u južnoj Dalmaciji - prisjetio se Hrnić.
Novi brod nije nikada kupio jer, kako kaže, za ovaj mu je trebalo gotovo 20 godina da ga uredi kako želi.

- S čim bih ga kupio? Pa u prvi sam uložio tolike godine. Iako sam strastveni sportski ribolovac danas se ni ne volim voziti na brodu.

Supruga i ja povezli smo se jednom s prijateljima do obližnjih otoka, a ja sam joj rekao; ‘Ajmo ženo kući, ne mogu ja ovo' - rekao je Hrnić.

Dodaje kako mu je gubitak broda toliko teško pao da ponekad ne voli ni more gledati iz svoje kuće u Dubrovniku.
- Odustao sam od toga. Zato dane provodim u svom studiju kojeg nazivam kućni Remetinec i uživam u tome - zaključio je Hrnić.