Slavni Oskarovac Mel Gibson koji je slavu započeo u filmu "Mad Max" u kojem je glumio policajca osvetnika i režirao "Hrabro srce" i "Pasiju", film o zadnjih 12 sati Isusova života, u nedjelju 3. siječnja slavi 60-ti rođendan.

 

Rodio se u Peekskillu u New Yorku. Unuk je australske operne pjevačice koja je s obitelji doselila u SAD. No, njegov otac nakon teže ozljede na željeznici gdje je radio, dobiva određenu financijsku odštetu koju je iskoristio kako bi se s obitelji vratio u Australiju. Gibson je imao 12 godina.

Studirao je na Nacionalnom institutu dramskih umjetnosti i kao student debitirao je u trileru "Summer City"' 1976. Prvo filmsko iskustvo nije mu donijelo slavu, ali ga je zato pripremilo za velike uspjehe koji će uslijediti.

Godina 1979. bila je prekretnica u karijeri mladog glumca. Sve je započelo ulogom retardiranog mladića u romantičnoj drami "Tim". Gibson se izvrsno snašao u vrlo zahtjevnoj ulozi osvojivši australski ekvivalent Oscaru. Taj mu je uspjeh donio glavnu ulogu u filmu "Mad Max"za što je dobio i prvi značajniji honorar od 15.000 dolara.
Film je postigao ogroman uspjeh ne samo u Australiji, već i u SAD-u i čitavom svijetu zaradivši više od 100 millijuna dolara.

Ubrzo je usljedio nastavak, "'Mad Max: The Road Warrior" koji je pokazao kako veliki uspjeh prvog filma nije bio slučajan.
Gibson je nakon toga surađivao sa sunarodnjakom, australskim redateljem Peterom Weirom s kojim je snimio dva filma uzastopno. U ratnoj drami "Gallipoli" (1981.) nastupio je u ulozi mladog vojnika, a u romantičnoj drami "Year of Living Dangerously" (1983.) kao mladi novinar. Godine 1984. pojavio se uz Anthonya Hopkinsa u "The Bountyu", odigravši ulogu koju su prije njega glumili Crark Gable i Marlon Brando.

Kraj osamdesetih i početak devedesetih karijeru mu je obilježila uspješna trilogija akcijskih komedija "Lethal Weapon" u kojima s Dannyem Gloverom čini jedno od poznatijih partnerstava u buddy-buddy filmovima.

Najplodnije razdoblje glumčeve karijere započelo je dirljivom dramom "Forever Young" (1992.) u kojem je odglumio jednu od zapaženijih uloga.

Kao režiser 1993. debitirao je u "The Man Without A Face" u kojem se pojavljuje i ispred kamere. Godinu dana kasnije uslijedio je "Maverick".
Vrhunac karijere mu je 1995. kada je režirao i nastupio u glavnoj ulozi povijesnog, epskog spektakla "Bravehart" (Hrabro srce) s kojim je osvojio pet Oscara, uključujući i onaj za najbolji film.

Okušao se i za mikrofonom posudivši glas animiranom "Pocahontasu" (1995.) te pijetlu u glinenom "Chicken Runu" (2000).

Njegov posljednji, a po nekima i najveći projekt je "The Passion of the Christ" (Pasija), priča o posljednjih dvanaest sati života Isusa Krista. Veliki je vjernik i otac šestero djece.