Kompletirano pet skalpova prvaka Europe

U jedinstvenoj atmosferi Krešine dvorane Zadar je nošen svojim fantastičnim navijačima pobijedio i dvanaestu različitu momčad u Zadru ove sezone, vjerojatno i najjaču koja je pohodila Višnjik od njegovog otvaranja.

Tako je Denis Pleslić u svojem mandatu koji traje manje od mjesec dana uspio ono što nije uspjelo možda niti jednom treneru Zadra do sada. U tako kratkom vremenskom periodu, njegova je momčad pobijedila pet bivših prvaka Europe. Naime, nakon premijerne pobjede u Splitu, padali su redom Cibona, Bosna, ASK Riga i sinoć Partizan.

Pobjeda nije neočekivana, u ovako naelektriziranoj atmosferi pred 9000 gledatelja zasigurno bi pale mnoge euroligaške momčadi. Čak ni način na koji je pobjeda ostvarena nije iznenađenje, Partizan je srušen, baš kao i prije godinu dana u Jazinama, fenomenalnom obranom i velikim zalaganjem svakog igrača koji je kročio na parket.

Jedino što je moglo iznenaditi Zadrovog navijača su glavni protagonisti ove pobjede, Tomislav Ružić, Malik Dixon i Jere Macura. Sva trojica poslije utakmice poručili su da mogu bolje, zaista ohrabrujuće.

Tome je odigrao svoju najbolju partiju od povratka u Zadar, odigrao je hrabro, požrtvovno u obrani, prometnuo se u vođu napada sa 18 koševa (šut 8/13, 7 skokova), vukao Zadar dobar dio utakmice i tako zamijenio danas blijedog Todora Gečevskog.

Dixon, koji je i večeras na trenutak zaradio zvižduke za ulogu jednog od junaka utakmice može zahvaliti treneru Plesliću. U najtežoj mogućoj utakmici, sa Stipčevićem u formi Pleslić je odlučio riskirati i ponuditi i večeras na trenutke neuvjerljivom Dixonu 30 minuta.

Amerikanac mu je odgovorio na najbolji mogući način (16 koševa, 5 asista), iako je vezao nekoliko loših reakcija početkom posljednje četvrtine Dixon je uspio zadržati hladnu glavu i iskontrolirati momčad Zadra prepunu želje. Posljednja četvrtina, i ne približavanje Partizana u završnici podjednako je zasluga Dixona, fantastične obrane i mora se priznati - lošeg šuta Partizana.

Utakmicu sezone odigrao je i Jere Macura (9 poena i 5 skokova), koji je očito najbolji kada najviše treba. Baš kao i prošle sezone u zadarskom slavlju nad Partizanom, Macura je bio stup obrane i nepogrešiv u napadu. 

Ipak, vratimo se liku sa početka priče. Denis Pleslić danas je junak Zadra, uspio je pobijediti Partizan bez ijednog koša svojih najefikasnijih i najboljih igrača u posljednje vrijeme, Stipčević i Perić ostali su bez poena, a posebna priča sinoć bio je kapetan Todor Gečevski.

Todor je pokazivao nervozu od samog početka susreta, nije dolazio do prilike u napadu (šut iz igre 1/2), a u obrani je u skoku bio maksimalno neuvjerljiv. Priliku je zato sa 18 koševa iskoristio Ružić, ali je Pleslić na iznenađenje u posljednju četvrtinu u vatru poslao Gečevskog opterećenog sa četiri osobne pogreške.

Lopte su i dalje migoljile Todoru iz ruku, zabijali su Partizanovci preko njega, ali on je i dalje brojao minute na parketu, uhvatio tu i tamo neku loptu, i kidao živce navijačima Zadra. Kada je četiri minute prije kraja na plus šest Todor konačno uhvatio jedan skok, dvorana je odahnula, a Gečevski se potrudio da ne ostane samo na uzadhu, istrčao je kontru, primio loptu na trici i na opće oduševljenje pogodio za velikih i nedostižnih 67-58. Ako je Pleslić čekao Todorov šut odluke, pogodio je baš kao i kapetan, u sridu, za veliku pobjedu!

Važne uloge odigrali su i Juby Johnson sa 10 koševa i već poslovično ogromnom energijom i strasti koju unosi u svaku utakmicu, Ivanov i Rančić zabili su po 9, ali obojica su pogađali trice, prvi jednu, drugi dvije u važnim trenutcima. Bravo Zadre, hvala!

Jedino što večeras nije bilo lijepo došlo je sa tribina, srećom, samo na trenutke. Uz već neizostavnu kišu vrijeđanja na nacionalnoj, ali i rasnoj osnovi igrači Partizana pretrpjeli su u 14. minuti i kišu kovanica, upaljača i sličnih tvrdih predmeta, pa se iza klupe Partizana  morao postaviti zid od pleksiglasa. Kao da to u Zadru danas ikome treba? Na žalost, na ulaznici ne piše da li je netko devijantan, ksenofob ili rasist. 

Na sreću, svakim danom takvih je sve manje. Ispred 9000 ljudi sve je teže biti onaj pojedinac koji će bacati predmete na teren i ispoljavati svoje frustracije na sportašima, a ne navijati za svoju momčad.