Ivan Rakitić dao je ekskluzivni intervju za beogradski list "Danas" i pokušao pronaći odgovor na pitanje kako je Barcelona tako superiorno završila sezonu.

"Nemamo mi vremena za euforiju kada sve teče po planu ni za tugovanje kada nam ne ide. Sezona je toliko duga i pretrpana utakmicama da nije realno biti cijelo vrijeme na top nivou. Ili bezgrešan. A Barcelona je cijelo vrijeme rasla. I kada to drugima nije bilo očigledno, mi smo između sebe znali da stvari idu svojim tijekom. Na bolje."

Čiji pritisak, kritike i(li) osporavanja je bilo najteže izdržati - uprave, navijača, medija ili stručne javnosti?

"Karijera i život vrhunskog sportaša nezamislivi su bez visokih prohtjeva uprava, navijača, javnosti i medija. Osporavanja i kritika također. Posebno u nogometu i u velikom klubu, a od Barcelone nema većeg. Igrao prijateljsku utakmicu na početku priprema ili finale Lige prvaka, uvijek si pod lupom. Stalno ti se broje i (pre)uveličavaju kiksevi. I to je u redu, ako se razumno odnosiš prema tome i naučiš s time živjeti."

Kada je ekipa "kliknula"? Poslije čuvenog sastanka trenera Enriquea i prve zvijezde Messija, uz mirotvorno posredovanje Xavija?

"Znam da je svima zanimljiv taj "slučaj", ali ljudi zaboravljaju da je svaki tim živ organizam. I kao takav, prirodno, prolazi kroz uspone i padove. Oni mudriji bez obzira na povremene zastoje nastave odabranim putem, stalno gledajući ispred sebe. Mi smo bili dosljedni, uporni, strpljivi i uvjereni u uspjeh na kraju. Promjena trenera i dolazak sedam, osam novih igrača jednostavno traže vrijeme za slaganje "kockica". Kada je taj uobičajen proces završen i svaka legla na svoje mejsto, ušli smo u fantastičnu seriju igara i rezultata. Epilog znate."

Koju ste najvažniju nogometnu i životnu lekciju dobili od Xavija, klupske legende kojoj ste "uzeli" minutažu, a on se nijednom rječju nije pobunio protiv toga?

"Do sutra bih vam mogao pričati o Xaviju. I opet bi mi nedostajalo riječi da opišem njegovo nogometno znanje, gospodsko držanje, životnu mudrost, posvećenost Barceloni i ljubav prema nogometu. Veliki, a skroman. Legenda, a pristupačan. Dovoljno je samo gledati ga, upijati to što radi na treninzima, utakmicama i van terena, slijediti njegove postupke. Ja sam dobio i više od toga. Ponosan sam na svaki trenutak proveden s čovjekom koji s dječačkom strašću prati sve nogometne lige, reprezentacije i sekcije našeg sportskog društva. Tek nas je napustio, a svi jedva čekamo dan kada će nam se vratiti. Barcelona i on su jedno. Zauvijek."

Čije su zadovoljstvo i privilegija veći: vas iz fantastičnog veznog reda, jer znate da će svako vaše dodavanje ponajbolji napadački trojac u nogometnoj povijesti Messi - Neymar - Suarez pretvoriti u golove, ili njihovo, kada im se šanse serviraju kao na tanjuru?

"He-he-he.... Zvuči kao da smo roboti bez duše. Ustvari smo obični smrtnici, s viškom talenta, privilegirani i sretni što imamo jedni druge. Uživamo u tome što zajedno radimo. Još kada vidimo rezultate tog rada... Ovo se ne odnosi samo na te dvije linije nego na kompletan sastav. Bez obzira na pojedinačni status, minutažu i utjecaj u klupskoj hijerarhiji."

Opširnije pročitajte na Goal.com/hr