Četvrtu godinu za redom, Hrvat će igrati u finalu Lige prvaka. Ivan Rakitić uspio je to u svojoj prvoj sezoni s Barcelonom. Katalonci su poraženi 2:3 u uzvratnoj utakmici protiv Bayerna na Allianz Areni, ali zaliha iz prve utakmice (3:0) bila je dovoljna da nakon četiri godine izbore finale.

Rakitić je tako naslijedio Luku Modrića, Marija Mandžukića i Ivicu Olića koji su bili njegovi prethodnici u finalu najelitnijeg klupskog natjecanja. Ukoliko 6. lipnja podigne pehar, Rakitić će ujedno postati i prvi nogometaš u povijesti koji je u dvije uzastopne sezone osvojio Europsku ligu (sa Sevillom) i Ligu prvaka.

Ukupno je 16. Hrvat u finalu Lige prvaka/Kupa prvaka. Prošle godine, Modrić je bio uspješan s Realom u finalu protiv Atletica, a Mandžukić je slavio 2013. s Bayernom, čak i zabio gol u pobjedi 2:1 protiv Borussije. Ivica Olić nije bio te sreće, u finalu s Bayernom protiv Chelseaja, promašio je jedanaesterac nakon što je utakmica okončana 1:1, a na kraju su slavili Londončani. U sastavu Bayerna za finale bio je i Danijel Pranjić, ali nije ulazio u igru.

Seriju hrvatskih nogometaša u finalu otvorio je Iko Buljan igrajući 1980. za HSV, kad su Hamburžani poraženi od Nottingham Foresta (0:1). Slavljenici su bili Robert Prosinečki (naslov sa Crvenom zvezdom 1991.), Alen Bokšić (naslov s Marseilleom 1993./finale s Juventusom 1997.), Zvonimir Boban (naslov s Milanom 1994./finale s Milanom 1995.), Davor Šuker (naslov s Realom 1998.) te Igor Bišćan (naslov s Liverpoolom 2005., ali nije ulazio u igru).

Boris Živković i Marko Babić igrali su za Bayer Leverkusen u finalu protiv madridskog Reala 2002., za apotekare je tu utakmicu s klupe odgledao Jurica Vranješ. Sljedeću godinu niz je nastavio Igor Tudor s Juventusom kad su bijelo-crni poraženi na jedanaesterce od Milana. Dado Pršo igrao je finale s Monacom 2004., kad je Mourinhov Porto je bio bolji s 3:0. Olić i Pranjić pamte i finale iz 2010. kad je Inter bio bolji s 2:0.

Goal.com/eZd