Zainteresirane strane ulažu desetke milijuna dolara u ambiciozan plan rješavanja najvećeg problema u znanstvenim savjetima: dostavljanja dokaza vladama.

Zanimljiva vijest objavljena je nedavno na portalu Nature istoimenog znanstvenog časopisa o tome da investitori ulažu 70 milijuna dolara za razvoj alata koji čine brzu sintezu svjetske znanosti. Autorica članka, Helen Pearson, kaže kako “znanstvenici grade goleme ‘banke dokaza’ kako bi kreirali politike koje stvarno funkcioniraju”.

Teško dostižan konsenzus

Radi se o ambicioznom planu, kaže autorica, koji bi riješio najveći praktični problem: dostavljanja dokaza vladama. Klimatska kriza najbolji je primjer kako znanost može ostvariti konsenzus, kojega je uglavnom u bilo kojem polju nemoguće postići, ali i dalje ne davati djelatne rezultate.

Cilj novog projekta je izgraditi sustav koji kreatorima politika diljem svijeta omogućuje generiranje brzih sinteza znanosti. To bi im pomoglo u izradi politika utemeljenih na dokazima, a usmjerenih na rješavanje kritičnih pitanja kao što su klimatske promjene. Inicijator projekta je međunarodna neprofitna organizacija Campbell Collaboration, koja se uglavnom bavi društvenim znanostima.

Znanost se ne koristi za donošenje odluka

U članku u Natureu ističe se da “iako istraživači generiraju ogroman broj studija u područjima relevantnim za politiku, sinteze koje pokazuju težinu dokaza o nekoj temi rijetke su u mnogim područjima i ne koriste se rutinski za usmjeravanje donošenja politika”. Sinteze dokaza su “sve što svijet zna o tome kako riješiti važan problem na jednom mjestu”, istaknuo je Will Moy iz neprofitne organizacije za Nature.

U medicini liječnici rutinski koriste tisuće sustavnih pregleda – pedantne sinteze studija kao što su randomizirana ispitivanja lijekova – koji pokazuju pomaže li liječenje ili šteti. Ali, većini drugih područja nedostaje tako opsežna osnova. Ako se istraživanja ikada i pretvore u politike, to obično traje godinama. Također je poznato da se do sada nije pretjerano trošilo na sintetiziranje znanja, pogotovo ako to usporedimo s milijardama koje se ulažu u otkrivanje tih novih znanja.

Ideje o ovakvom projektu mogu se čuti u Velikoj Britaniji, ali i na sastancima vezanima za Ujedinjene narode.

Proizvodnja sinteza je obično spora, teška i skupa. Istraživači koji poduzimaju sustavni pregled moraju pretražiti baze podataka objavljenih i neobjavljenih radova širom svijeta u potrazi za potencijalno relevantnim studijama. Zatim skraćuju dugu listu od tisuća studija na nekoliko najrelevantnijih, ocjenjuju njihovu pouzdanost, izvlače podatke i kombiniraju rezultate, ponekad koristeći statističku metodu koja se zove meta-analiza. Čak i kada se dovrše, sinteze dokaza često ne dođu do kreatora politike i brzo zastarijevaju kako svježa istraživanja izlaze.

Problem je postao akutan tijekom pandemije COVID-19, kada su vlasti posvuda željele brze sinteze za donošenje odluka o drogama, maskama i karantenama. U početku ih znanstvenici nisu mogli pružiti dovoljno brzo – ali onda su proizveli previše dvostrukih sinteza i loših recenzija.

Zajedničke baze podataka

San znanstvenika je da bilo tko, bilo gdje, može sastaviti sintezu prilagođenu njihovom pitanju i dijelu svijeta, gotovo pritiskom na gumb. Da bi to učinili, istraživači bi htjeli imati ”banke dokaza”: zajedničke baze podataka unaprijed odabranih studija označenih informacijama, kao što su metoda i lokacija te podacima u zajedničkom formatu kako bi se mogli kombinirati. Uvježbani alati umjetne inteligencije obavili bi većinu posla, razvrstavanja studija i sintetiziranja podataka, pri čemu ljudi provjeravaju kvalitetu — na primjer, procjenom bilo kakve pristranosti u temeljnim studijama, piše Nature.

Neke su baze podataka samo na pola puta. The Education Endowment Foundation (EEF), dobrotvorna organizacija u Londonu, ima bazu podataka s više od 3500 obrazovnih studija. Koristeći to, organizacija je izgradila niz sustavnih pregleda koji otkrivaju utjecaj podučavanja, domaće zadaće i veličine razreda na učenje. Dijeli bazu podataka i recenzije s nekoliko zemalja kako bi izbjegao da druge ponavljaju rad, napominje se u članku.

Najnovija ulaganja mogla bi na kraju dovesti do niza baza podataka sličnih EEF-ovim, koje sadrže studije spremne za sintetiziranje za važna područja politike kao što je zaštita okoliša. Od njih bi zagovornici željeli izgraditi banke ”živih” — ili stalno ažuriranih — sinteza dokaza koji bi otkrili, na primjer, što djeluje na smanjenje klimatskih promjena, poboljšanje mentalnog zdravlja i poticanje zapošljavanja mladih, piše Nature.

ESRC također želi da njegov konzorcij razvije načine, poput aplikacija, koje bi kreatorima politika olakšale korištenje sinteza dokaza.