Osjet dodira je prvo što se razvija u novorođenčadi i ključan je za njegovo otkrivanje okruženja i za razvoj komunikacije.

Znanstveno istraživanje koje su proveli stručnjaci s njemačkog Sveučilišta u Essenu pokazalo je da dodir može smanjiti bol, depresiju i anksioznost te da više dodira pridonosi ublažavanju mentalnih i fizičkih tegoba.

Bilo da je riječ o prijateljskom zagrljaju ili dodirivanju omiljene tkanine, sam osjećaj dodira koristan je i za um i za tijelo, prenosi portal Science Daily. 

Osjet dodira je prvo što se razvija u novorođenčadi i ključan je za njegovo otkrivanje okruženja i za razvoj komunikacije.

Izostanak fizičkog kontakta za vrijeme pandemije covida-19 teško je pogodio velik broj ljudi širom svijeta.

No dok su brojne dosadašnje studije ukazivale na to da dodir može biti koristan za zdravlje pojedinca, sada su stručnjaci sa Sveučilišta u Essenu u svojim istraživanjima došli do jednostavnog zaključka - dodir pomaže.

Dr. Helena Hartmann, koautorica njemačke studije rekla je da "više usuglašenih dodira tijekom dana može pridonijeti ublažavanju mentalnih i fizičkih tegoba."

Studijom, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Human Behaviour, obuhvaćeno je čak 212 prethodno objavljenih studija o osjetu dodira. Studija je objedinila statističke analize ranijih 85 studija u kojima su sudjelovale odrasle osobe i 52 istraživanja s novorođenčadi.

Tim znanstvenika je zaključio da je dodir podjednako koristio mentalnom i fizičkom zdravlju, što se jednako odnosilo na odrasle i na novorođenčad.

"Naš rad pokazuje da je dodir najprikladniji kada su posrijedi smanjenje boli, depresija i anksioznost kod odraslih i djece, kao i za povećanje tjelesne težine u novorođenčadi", rekli su znanstvenici.

Pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje bio je veći kada se radilo o ljudskome dodiru nego kada su ispitanici dodirivali omiljenu dekicu ili posebne robote izrađene za poboljšanje dobrobiti ljudi. Stručnjaci kažu da je vjerojatno riječ o kontaktu kože na kožu.

Ustanovljeno je i da je dodir bio koristan i za zdrave i za bolesne ljude, no utjecaj je bio veći kod potonjih, osobito za njihovo mentalno zdravlje.

Dr. Mariana von Mohr s Royal Hollowaya, londonskog sveučilišta, koja nije sudjelovala u istraživanju, rekla je da bi budući roboti mogli preciznije replicirati teksturu i toplinu ljudske kože kako bi imali jednaku dobrobit za mentalno zdravlje poput ljudskog dodira.

"Ova su svojstva važna jer naša koža posjeduje posebne senzore, a to su C-taktilni aferenti, osobito osjetljivi na nježan, milujuć dodir i temperaturu sličnu onoj ljudske kože. Smatra se da su to čimbenici koji poboljšavaju i olakšavaju regulaciju emocija", pojasnila je. 

"Povijesna je nesreća to što smo u proteklih nekoliko stoljeća dali prednost razgovoru u odnosu na dodir ili ostale somatske terapije. Ovaj pregled više studija ukazuje na to da bismo to trebali ispraviti i uspostaviti potrebnu ravnotežu daljnjim, pažljivim proučavanjem intervencija dodirom", smatra prof. Katerina Fotopoulou s londonskog University Collegea.