Vijećnica akcije mladih Marjana Botić u otvorenom pismu reagirala je na premlaćivanje jedva punoljetne djevojke jer smatra da institucije rade propuste . Donosimo cijeli dopis.

Poštovani načelniče policije PU Zadarske, poštovani Gradonačelniče,

Posljednjih dana svjedočimo eskalaciji nasilja nad ženama. Moram priznati da me posebno uznemirilo premlaćivanje jedva punoljetne djevojke u jednom zadarskom kafiću uz prisustvo svjedoka i najgore potencijalnih supočinitelja.

Smatram d da je devastirajuća, licemjerna politika vladajućeg hdz u ovom gradu „ubila“ svaki moral i da je prevelik broj lopova i divljaka zaštićen partijskom iskaznicom ili poznavanjem nekoga na poziciji tko je posjeduje, te da stoga nismo svi jednaki pred zakonom.

Kako inače komentirati ne poduzimanje zadarske policije prema osobama koje su suspektno pomagale premlaćivanju pojačavajući glazbu, zatvaranjem vrata i na kraju puštanjem divljaka ili kako to policija benigno kaže „otprije poznatog policiji radi nasilništva“ , da mirno odšeta nakon što je gotovo ubio i za cijeli život unakazio djevojku?

Sukladno članku 38. Kaznenog zakona kojeg ću ovdje citirati:

(1) Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti.

(2) Pomaganjem se smatra osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela te unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, sredstava kojima je djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom.

Smatram da je policija zakazala, jednako kao i vlast, osobito gradonačelnik koji se ne određuje jasno u ovom slučaju nego dodatno unosi podjele i zablude podržavajući svojim potpisom referendum protiv Istambulske konvencije, ali istovremeno izbjegavajući se odrediti prema činjenici da je njegova partija jednoglasno u Zadru podržala njeno donošenje. Smatram da stoga Gradonačelnik ne reagira sukladno svojim ovlastima, da se već duže vrijeme propušta sazvati očito potrebnu tematsku sjednicu o sigurnosti u Zadru, budući smo po službenim istraživanjima proglašeni nesigurnim gradom što i jesmo. Na to sam već još dok je bio drugi gradonačelnik iste partije javno reagirala jer smatram da mi kao osobe javnog života imamo obvezu ovaj grad učiniti boljim i sigurnijim mjestom dostojanstvenog života za sve. Ne samo za puštene sa lanca poslušnike Partije.

Zato Gradonačelniče molim odredite se prema ovakvoj nesigurnosti u gradu i poduzmite mjere koje Vam stoje na raspolaganju da grad za koji ste odgovorni učinite sigurnijim.

Načelniče policije molim Vas odgovorite mi tko je odlučio da potencijalni supočinitelji to nisu, te zašto nisu privedeni da o njihovoj uključenosti u premlaćivanje odlučuje sud, nego upravo suprotno; čitamo ozbiljne optužbe prema (ne)radu policije?

Što mislite koliko se sigurno osjećam prvenstveno u pogledu sigurnosti moje djece i obitelji, pa tek onda svoje? Mislite li da mi je svejedno javno se protiviti ovakvoj politici u svom gradu? Hoće li ukoliko se nešto dogodi netko reći „da sam to sama  zaslužila“ jer „tko me tjerao govoriti“? „Nositi suknju“ i tako dalje. Jesam li ja kao gradska vijećnica dužna pridonositi boljitku svog grada, povećanju društvene svijesti i odgovornosti? Ili se svi moramo povinovati ovom civilizacijskom sumraku svega: morala, gospodarstva, ljudskosti… a za koji su najodgovorniji upravo politike vladajućeg hdz-a zadnjih 27 godina?