SDP-ova Biljana Borzan koja je zamjenska članica u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta postavlja pitanje formiranja cijena koje završavaju brojkom ''99'' i na koji način Europska komisija namjerava spriječiti ostavljanje sitnih kovanica u rukama trgovaca.

"Ukoliko napravimo jednostavnu računicu, uzevši u obzir da kroz prosječni trgovački lanac u Hrvatskoj dnevno prođe oko pola milijuna kupaca, da oko 40 posto građana plati robu gotovinom, da ih većina ne traži 'kusur' u najsitnijim lipama, te da trgovine u prosjeku rade 6 dana u tjednu, dođemo do brojke od milijun do dva kuna dodatne dobiti godišnje za trgovce na račun cijena koje završavaju sa ',99"', piše u priopćenju iz ureda naše europarlamentarke u kojem se navodi primjer Njemačke gdje je 2012. godine provedena akcija s ciljem da se građane motivira da zatraže svoj sitniš u trgovinama te ga doniraju u dobrotvorne svrhe.

Prema navodima iz priopćenja, Nijemci su tijekom akcije dnevno prikupljali preko 250 tisuća eura za različite socijalne projekte.

"Tako formirane cijene imaju i snažan obmanjujući utjecaj na potrošače. Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Harvards Business Review je pokazalo da cijena koja završava na ,99 predstavlja varku kojom se želi uvjeriti potrošača da je određeni proizvod na sniženju. "Pravu moć devetke najjasnije pokazuje primjer kada su autori tražili od jedne tvrtke za katalošku prodaju da promijeni cijenu haljine sa 34 na 39 dolara. Rezultat je bio da se potražnja za tom haljinom povećala za trećinu", pojašnjava Borzan.

Četiri moguća rješenja

Europski parlament i Vijeće su 2013. uputili inicijativu prema Komisiji za ukidanje kovanica od jednog i dva centa. Tadašnji povjerenik za monetarnu politiku Oli Rehn je konstatirao da se takve kovanice proizvode s gubitkom koji je od njihova uvođenja do tada iznosio 1,4 milijarde eura i da bi trebalo razmisliti o njihovom potpunom povlačenju.

Tada su predložena četiri moguća rješenja: status quo, smanjenje troškova proizvodnje najsitnijih kovanica, brzo povlačenje kojim bi se odmah uvela obaveza zaokruživanja cijena na najbliži višekratnik 5 centi, ili pak postupno povlačenje gdje bi se kovanice s vremenom prestale koristiti zbog uvođenja obaveze zaokruživanja svih cijena.

"Kod potrošača postoji snažan nerazmjer između stvarnog korištenja tih kovanica i želje da one ostanu u opticaju. Istraživanje je pokazalo da potrošači lipe ne vraćaju u optjecaj, ali u dućanu žele dobiti svoj sitniš. Zato sam pitala Europsku komisiju ima li razvoja po pitanju predloženih scenarija te možemo li očekivati skoro zaokruživanje cijena te smanjenje dodatnog profita trgovaca", kazala je Borzan.

Zakonom dopuštena, ali nepoštena poslovna praksa

Pravna savjetnica u Savjetovalištu za potrošače u Osijeku Dunja Mak, kaže da cijene koje završavaju na 99 nisu slučajne, već ciljano formirane jer psihološki djeluju na potrošača.

"U slučaju cijene, primjerice 2,99, potrošač će pomisliti da je riječ o cijeni od dvije, a ne tri kune. To bi se moglo smatrati nepoštenom poslovnom praksom, bez obzira na to što je takva cijena legalno dopuštena. No, i mnoge druge stvari koje su dopuštene, u određenim se slučajevima ipak smatraju nepoštenom poslovnom praksom ako je evidentno da prijevarno utječu na potrošačevu odluku o kupnji," rekla je Mak za Glas Slavonije.

Na pitanje o ustaljenoj praksi pojedinih trgovaca da kupcu u slučaju kusura od jedne ili dvije lipe iznos ne vraćaju, Mak odgovara da je riječ o zakonitoj valuti RH i da bi trgovci kusur trebali vraćati do zadnje lipe.

"Ako to ne čine, potrošač treba upozoriti i trgovca i tržišnu inspekciju. Ovim putem apeliram i na potrošače koji u nas imaju praksu da uopće ne traže isplatu kusura do kraja jer mu u nekim slučajevima čak to bude neugodno i 'cicijaški', da to obvezno učine. Jer, želimo li se približiti EU standardima, tada treba potaknuti potrošače da misle i na ovakve detalje. Prosječni potrošač u EU tražit će i posljednji cent kusura jer cijeni svoj teško zarađeni novac, što je sigurno i jedan u nizu razloga zašto takve zemlje i imaju veći standard od hrvatskog. I takva praska s kusurom 'do zadnjeg centa' pridonosi takvom standardu," ocijenila je Mak.

Prema pisanju Glasa Slavonije u Hrvatskoj je u optjecaju 84 milijuna kovanica od dvije lipe i 125,7 milijuna kovanica od jedne lipe, što je oko 12 % ukupne količine kovanog novca u opticaju. HNB je ocijenio da navedene količine udovoljavaju potrebama zbog čega je 2009. obustavljena njihova daljnja izrada.