Nekako na repu nedavno održanih Oskara nisam mogao zažmiriti ili bolje rečeno, zaboraviti na jedan od naslova koji se sasvim opravdano našao u utrci za zlatni kipić, i to u kategoriji najboljeg stranog filma iliti filma izvan engleskog govornog područja.

Riječ je o filmu kojeg ste mogli ovih dana pogledati u zadarskoj kinoteci i koji apsolutno zaslužuje svaku minutu vaše pažnje. 

Život obitelji Imana (M. Zareh), vrijednog i poštenog odvjetnika, vjernog supruga i brižnog oca, rapidno se mijenja dočim dobije posao istražnog suca u Teheranu. Voljena mu supruga Najmeh (S. Golestani), pomisli kako će uz njegov novi položaj stići i uobičajene blagodati poput preseljenja u prostraniji državni stan, ugled i bolji životni standard za obitelj, no na njihovu nesreću, Iman je dobio novi posao taman u jeku velikih antidržavnih prosvjeda.

Narav posla mu je takva da mora na dnevnoj bazi ispitati i više stotina osumnjičenika, za neke čak potpisati i rješenja o pogubljenju unatoč nedostatku dokaza i to mu dakako stvara neopisiv stres. I dok od Najmeh ima bezrezervnu podršku, njihove kćeri Rezvan (M. Rostami) i Sana (S. Maleki) sve više vjeruju kako su prosvjedi protiv represivnog režima, pogotovo narušenih prava žena, sasvim opravdani. Najmeh svim silama pokušava održati balans u obitelji skrivajući Imanu uvjerenja njihovih buntovnih kćeri, ali situacija eskalira kad njegov službeni pištolj netragom nestane… 

Asghar Farhadi, Abbas Kiarostami i Jafar Panahi tek su neki od najistaknutijih iranskih redatelja koji nas već desetljećima podsjećaju kako su Iranci vrsni filmski pripovjedači koji nerijetko pod cijenu vlastitih života svijetu imaju potrebu otkriti probleme svojeg 'začahurenog' i u mnogočemu, toksičnog društva, a takav slučaj imamo i kod Mohammada Rasoulofa.

Njegova karijera je poput većine navedenih obilježena hrabrim, mnogi će reći i suludo smjelim radovima zbog kojih je često biti žrtva iranske represivne vlasti, nerijetko zatvaran i premlaćivan, ali to ga nije omelo u naumu da nastavi borbu i prekine šutnju. Naravno, to čini na najbolji način kojeg zna i umije, snimanjem filmova. Između brojnih sudskih procesa koji su pokrenuti protiv njega, Rasoulof je pisao scenarije, razrađivao ideje kojih nikad nije nedostajalo, a poseban motiv mu je dao val prosvjeda uzrokovan brutalnim policijskim premlaćivanjem, a na kraju i smrću djevojke Mahse Amini i to sve zbog benignog odbijanja nošenja hidžaba. 

Priča se nakon toga lako složila.

Unatoč činjenici kako je već bio pod budnim okom tajnih službi i policije, Rasoulof nekako uspijeva između čekanja presuda u tajnosti snimiti film premda je usred tog procesa doznao kako ga očekuje osmogodišnja zatvorska kazna.

Već navikao na konstantne prijetnje i apsolutno svjestan opasnosti, Rasoulof je uspio zgotoviti svoj najnoviji film majstorski, a zatim na jedan posve filmski i dramatičan način 'šmugnuti' iz države u Njemačku gdje ga je i dovršio u post produkciji.

Nevjerojatno!

Rezultat? A što vi mislite?

Oskari često znaju biti predmet sprdnje zbog selekcije naslova koji se tamo nepravedno nađu, no u ovom slučaju nisu 'zgriješili'. Već sam naslov filma se referira, a na kraju i simbolički povezuje s posebno vrstom smokve koja pušta korijene preko drugog stabla sve kako bi ga u konačnici ugušila, i teokratskim režimom u Iranu, ali Rasoulof se tu ne zadržava. Kakve bi mogle biti posljedice za obitelj kad patrijarh posumnja u iskrenost i vjernost vlastite supruge i kćerki?

Klupko laži se počne otpetljavati, a istina izađe na vidjelo kroz posve neočekivan obrat.

Rasoulof radnju gradi polako i strpljivo (trajanje filma dostiže gotovo 3 sata!). Isprva pratimo dramu oko, a zatim i u samoj obitelji. Paranoja i strah u kulminaciji s potpunim zamračenjem uma.

Od posve realne, napete i potresne drame pa sve do čistokrvnog i uzbudljivog trilera, Rasoulof je složio još jedno dojmljivo djelo kroz koje se čvrsto obračunava s destruktivnim režimom države i slobodan svijet iznova podsjeća kroz kakve patnje njegov narod prolazi. Rasoulof, Setareh Maleki, Mahsa Rostami i dobar dio ekipe su uspjeli pronaći trenutačni spas u Njemačkoj, Soheila Golestani i Missagh Zareh nisu bili te sreće i pitanje je kakva ih sudbina očekuje. Vrhunski režiran (posebno uz uvjete u kakvima je nastao), snimljen (u filmu se mogu vidjeti i prave snimke uličnih prosvjeda i policijskih brutalnosti) i odglumljen, ''The Seed of the Sacred Fig'' iliti ''Sjeme svete smokve'' je definitivno uradak vrijedan vašeg vremena i pažnje. 

OCJENA: 4.5/5