Prije nekoliko dana na Netflixu smo dočekali i drugu dugometražnu avanturu - ''Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl'' s kojom nas Park majstorski iznova vozi vrtuljkom nostalgije, zabave i ultimativnog zadovoljstva.

Prije, sad već nevjerojatno dugih 36 godina, briljantni engleski stop animator Nick Park nam je kroz kratkometražni film ''A Grand Day Out'' po prvi put predstavio 'blentavog' izumitelja Wallacea i njegovog vjernog psa Gromita i od tad - svijet animacije više nije bio isti.

Američki 'Disney' i japanski 'Studio Ghibli' (među ostalima) su dobili oštru konkurenciju koja ih je, ako u ničem drugom, nadmašila s prepoznatljivim britanskim humorom i likovima u koje su se već na prvi pogled zaljubile sve generacije. Prije nekoliko dana na Netflixu smo dočekali i njihovu drugu dugometražnu avanturu - ''Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl'' s kojom nas Park majstorski iznova vozi vrtuljkom nostalgije, zabave i ultimativnog zadovoljstva.

Wallaceovi (glas B. Whiteheada) izumi možda i jesu iznimno kreativni i posebni, ali malo koji od njih je uspio pronaći namjenu običnom puku, što njegova tvorca i zabrinutog mu psa Gromita dovodi u financijske poteškoće. Srećom, šeprtljavi izumitelj ima još pokojeg asa u rukavu pa tako stvori i robotskog vrtnog patuljka Norbota (glas R. Shearsmitha) koji zahvaljujući nevjerojatnim vještinama i brzini radi prava čuda u vrtovima.  

Wallaceov izum postane izuzetno tražen među njegovim susjedima što privuče i pažnju lokalne televizije koja o istom snimi prilog. Njega pak u zoološkom vrtu ugleda i zatočeni majstor zločina, pingvin Feathers McGraw koji je upravo zahvaljujući Wallaceu i Gromitu završio iza rešetaka kad su ga spriječili u krađi Plavog dijamanta. McGraw jedne noći iskoristi nepažnju čuvara i hakira Wallaceovo računalo te promjeni Norbotove postavke koje ga učine zlim i koji će mu pomoći u bijegu iz zoološkog vrta, odnosno, novoj krađi dijamanta… 

Zvuči pomalo nevjerojatno da smo na novu dugometražnu avanturu ovog voljenog animiranog dvojca trebali čekati gotovo puna dva desetljeća (op.a.''Wallace & Gromit: The Curse of the Were-Rabbit'' je svjetlo dana ugledao 2005.), no razlog tome nije bila Parkova zasićenost likovima jer smo/ste ih kasnije imali priliku vidjeti u još nekoliko kratkometražnih ostvarenja, već zbog lošeg iskustva s producentima 'DreamWorks' studija koji su se redatelju onomad opetovano uplitali u rad. -Može li to malo brže? Ajde malo prilagodi radnju američkoj djeci.- Bili su to samo neki od iritantnih zahtjeva američkih producenata i Parku se takvo poslovanje poprilično zgadilo. Premda je zbog svega navedenog sirote Wallacea i Gromita malo 'stavio na led' te se posvetio drugim projektima kao što su je to bio ne osobito uspjeli ''Early Man'', oni su mu se uvijek negdje motali po glavi i bilo je samo pitanje vremena kada će im se vratiti s velikim stilom.  

I… voilà! Čekanju je došao kraj. Šarmantni duo se doista vratio na jedan doista trijumfalan način zbog kojeg me dobro oprao jedan osjetan val nostalgije i sjećanja na bolje (?) dane. Zamrznuti u vremenu, ali opet prisutni i aktualni u idejama. Park, ovaj put koredateljski potpomognut svojim animatorom Merlinom Crossinghamom, s Wallaceom i Gromitom širu jednu divnu priču o promjenama (tehnološkim i društvenim) i održavanju prijateljstva i povjerenja u teškim trenucima, a sve je fino začinjeno sa za Parka karakterističnim verbalnim dosjetkama, klasičnim slapstickom, satirom, brojnim kulturološkim referencama, obiljem topline i dobrog starog britanskog humora.  

Naravno, fanovi serijala su oduševljeni i povratkom 'superzločinca', pingvina Feathersa McGrawa, a meni je za kidanje od smijeha bio već dovoljan prizor iz njegove ćelije u kojoj na cijevi radi zgibove u maniri De Nirovog psihopata Maxa Cadyja iz Scorseseovog ''Rta straha''. Nije se Park dakako zaustavio samo na tom momentu, ima ovdje i hrpetine bondovskih i sličnih fora, Wallace je i dalje blentavi šeprtlja za kojim siroti Gromit mora neprestano čistiti i rješavati probleme, a tu je sad i robotski patuljak Norbot. 

Ipak, da vam sad ne otkrivam baš sve detalje radnje, likove i nebrojene urnebesne situacije u kojima su se naši junaci zatekli, svakako apeliram na vas da ga pogledate, bilo s najmlađima, bilo sami – efekt će biti jednak.

Osjećat ćete se ispunjeno, zabavljeno i pozitivno, a to nam svima nasušno nedostaje. Park nam je u i svojoj 68. godini života pokazao kako uvijek u sebi moramo nastaviti njegovati ono skriveno dijete, biti veseli i nasmijani. Računalna animacija i tehnologije možda i dominiraju filmskim svijetom već desetljećima, ali divota koju donose ovakvi, ručno izrađeni crtići ostaje vječna i nezamjenjiva.  

OCJENA: 5/5