Iako nisam uspio pogledati glavnog laureata (op.a ''How to Have Sex'') nedavno održanog ZFF-a, obećao sam vam prošlog tjedna pisati o još par naslova koji su obilježili njegovo ovogodišnje izdanje, a to je prije svega izvanredna sudska drama ''Anatomy of a Fall'' i od publike srdačno primljena komedija, ''Sedmo nebo''. Krenimo redom.

U kući smještenoj u blizini alpskog grada Grenoblea, proslavljena književnica Sandra Voyter (S. Hüller) bezuspješno pokušava dati intervju zainteresiranoj studentici jer glazba koju njezin suprug Samuel (S. Theis) pušta iz tavana nesnosno je glasna.

Sandra se ispriča djevojci te joj obeća da će razgovor nastaviti nekom drugom prilikom nakon čega ova napusti kuću. Nedugo potom njihov jedanaestogodišnji sin Daniel (M. Machado Graner) izvodi psa u šetnju, a nekih sat vremena kasnije pri povratku pronalazi krvavo i beživotno očevo tijelo na tlu pred kućom. 

Dječak panično doziva majku koja zgrožena prizorom odmah naziva hitne službe. Isprva se čini da je Samuel doživio tragičnu nesreću, no istraga potakne sumnju da je možda riječ o ubojstvu, a Sandra je glavni osumnjičenik.

Anatomy of a Fall (2023)

Režija: Justine Triet

Uloge: Sandra Hüller, Swann Arlaud, Milo Machado Graner, Antoine Reinartz, Samuel Theis, Jehnny Beth…

Žanr: Drama, kriminalistički, triler

Trajanje: 151 min.

Kroz iscrpan sudski proces koji uslijedi, na vidjelo izlaze brojne obiteljske tajne koje podjednako indiciraju da je Sandra ubojica, ali isto tako ne isključuju ni mogućnost Samuelova samoubojstva. Ključni svjedok postaje Daniel… 

Kad u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu 'Zlatnu palmu' redateljskim veličinama poput Akija Kaurismäkija, Hirokazua Kore-ede, Wima Wendersa, Kena Loacha, Todda Haynesa ili Wesa Andersona pred nosom preotme manje znana Justine Triet, stvara se određena dilema. Ili joj je žiri nagradu dodijelio zbog sveprisutne klime političke korektnosti ili ju je uistinu zavrijedila kreiravši jedno pravo remek-djelo? Na našu sreću, riječ je ipak o potonjem. Justine Triet je stvorila dvoipol satnu hičkokovski napetu dramu vrijednu divljenja.

Potaknuta slučajem Amande Knox, američke autorice i novinarke optužene za ubojstvo cimerice Meredith, ali i samom svijetom sudskih procesa u kojima se senzacionalizmu željnoj javnosti do posljednjeg detalja izlažu nečiji najintimniji životni trenutci, Triet je s kolegom Arthurom Hararijem složila priču koja nas do same odjavne špice drži u stanju krajnje napetosti i nedoumice. No, sam film u cjelini nije tek klasična sudska drama u kojoj smo tek nijemi svjedoci nekog događaja, već skriva mnoštvo dvosmislenih i krajnje kompleksnih životnih tema (a i šire, jer se sam naslov referira na znamenitu dramu Otta Premingera ''Anatomy of a Murder'') uključujući bračni brodolom, preljub, ljubomoru, krvinju ili sebičnost.  

Naime, kako slučaj odmiče, na površinu polako ispliva sav 'prljavi veš' bračnog para, detalji do tad nepoznati njihovom sinu, a kamoli okruženju ili široj javnosti. Dječak (odlični Milo Machado Graner) u takvoj situaciji u kojoj se ne štedi niti jedan od supružnika mora sam sagledati istinu i prihvatiti potencijalnu spoznaju da mu je majka doista ubila oca, odnosno, očev suicid. Argumenti koje izlaže nadobudni tužitelj ne idu Sandri u korist, no i protuargumenti obrane nisu za odbaciti.

Koliko dobro poznajemo svoje najbliže, kakve li nam sve tajne skrivaju i kakve misli prolaze kroz glavu onima čiji se životi zbog istih potpuno preokrenu?

Kroz suptilnu, ali opet strogo kontroliranu, gotovu minucioznu režiju i napisan scenarij, s detaljima koji nerijetko zazivaju realizam kakvog dokumentarca, Triet stvara jednu posebnu atmosferu bez presedana viđenu u žanru sudskih drama, a dodatnu dozu uvjerljivosti i emocija izvlači fantastična Sandra Hüller, njemačka glumica koja se kroz posljednjih 5-6 godina, točnije od filma ''Toni Erdmann'', profilirala u jednu od ponajboljih glumica današnjice.

Tko god smatra da pretjerujem u hvalospjevima, nakon gledanja ovog iznimnog filma će sigurno promijeniti mišljenje. ''Anatomy of a Fall'' je bez imalo sumnje jedno od najboljih ostvarenja godine i točka.

OCJENA: 5/5

Posve drugačiji ugođaj pak stvara Jasna Nanut i njezina inspirirana glumačka postava u lepršavoj komediji kakva je posljednjih godina nasušno nedostajala hrvatskoj kinematografiji. Jeste spremni uzletjeti na ''Sedmo nebo''?

Nino Radman (K. Mikić) je sredovječni uspješni producent/redatelj popularnog plesnog TV šoua koji pokušava proživjeti novu mladost kroz aferu s talentiranom i atraktivnom mladom plesačicom Tamarom (I. Jerković Oreški). Njihov tajni odnos traje već tri godine i Tamara je već umorna od njegovih obećanja kako će sve priznati supruzi Kseniji (I. Mihalić) i konačno pokrenuti brakorazvodni proces.  

Uslijed tog pritiska, Ninovo zdravlje se dodatno pogoršava, no on je u konačnici običan slabić i kukavica koji uvijek pronalazi izgovore kako bi izbjegao sučeljavanje sa suprugom. U pripremi za taj moment pomaže mu najbolji prijatelj, glumac Dinko (N. Butijer), s kojim uvježbava svoj govor i konačnu izvedbu. Naravno, stvari ipak neće ići tako glatko kako je Nino zamislio…

Nekoć poznato TV lice, a proteklih godina i uspješna autorica kratkometražnih filmova, Jasna Nanut, za dugometražni debi je odabrala žanr od kojeg u domaćoj kinematografiji mnogi s pravom bježe kao vrag od tamjana.

Nije naime neka velika tajna da su nam komedije (jedna od rijetkih iznimaka je Ličinina horor satira ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj'') već desetljećima suhoparne, gegovi iritantno loši, a glumačke izvedbe drvene i negledljive, no Nanutica i Hrvoje Osvandić su konačno složili jednostavan, pitak i opet posve efektan scenarij.  

Sedmo nebo (2023)

Režija: Jasna Nanut

Uloge: Krešimir Mikić, Iva Jerković Oreški, Iva Mihalić, Nikša Butijer, Dejan Aćimović, Petar Ćiritović, Lukrecija Tudor, Adrian Pezdirc…

Žanr: Komedija

Trajanje: 88 min.

Priča o preljubniku koji u nedostatku drugih riječi, nema muda da bi supruzi priznao što joj godinama čini iza leđa, materijal je zahvalan za niz urnebesnih situacija, a ponajprije se izdvajaju one u kojima Nino (opet fantastični Krešo Mikić) i Dinko (briljantan Nikša Butijer) simuliraju potencijalni razgovor supružnika.

Nanutica savršeno dozira količinu gegova i s povjerenjem ih prepušta svojem pomno odabranom glumačkom ansamblu, ali isto tako i ostavlja dovoljno prostora za feministički obračun s likovima kao što je Nino.  

On možda jest brižan otac i suprug, profesionalac predan radu, no u konačnici je i prilično sebičan slabić koji se grozi ideje završetka jednog životnog poglavlja i otvaranja novog. Koliko su likovi bazirani na nekim stvarnim osobama, ne znam, no gotovo sam siguran kako postoje mnogi koji će se u njima pronaći.  

Prateći krivulju poletnih i nebrojenim gegovima i situacijama ispunjenih španjolskih komedija, ''Sedmo nebo'' s lakoćom zabavlja i do suza nasmijava publiku u čemu, ponavljam, itekako pomaže inspirirana i napose nadarena glumačka ekipa, no i uz raspoloženog Mikića, Jerkovićku i Mihalićku, šou krade Butijer u za njega posve atipičnoj ulozi.

On bez nekog suvišnog kreveljenja i sl. grimasa kanalizira metodički ozbiljnog glumca koji na krajnje duhovit način pokušava pomoći frendu u nevolji. Uz spomenute glavne glumce valja svakako istaknuti i nezaboravne cameo nastupe Maria Petrekovića kao masažera u toplicama, odnosno, gore spomenutog redatelja Ličinu kao svojevrsnog duhovnog gurua. 

Da je Nanutica uspjela tamo gdje su njezine slavnije kolege neslavno posrnuli (sjetimo se primjerice ili još bolje, zaboravimo, Matanićeve ''Majstore'') u korist govori i reakcija publike na otvorenju ZFF-a ili primjerice u pulskoj Areni gdje je konstantan smijeh prolamao zrak i širio pozitivnu atmosferu, a ona nam itekako nedostaje kroz ova tmurna vremena.

OCJENA: 4/5