A ovaj tjedan nešto posve drugačije! Lijenost me naime čvrsto vezala svojim sponama za kauč i odvratila od kina gdje sam već drugi tjedan za redom propustio pogledati zanimljivu, a neki kažu i prilično dobru, biografsku komičnu dramu ''Dumb Money''.

Jbg, Craig Gillespie, više sreće drugi put. Ispriku za zurenje u veliki ekran pronašao sam pred malim gdje se putem vražjih streaming servisa u posljednje vrijeme vrti prava lavina najnovijih kratkih filmova redateljskih giganata, Wesa Andersona i Pedra Almodóvara.  

Premda niti jednom od njih 'kratkiši' nisu nepoznanica (op.a. obojica su karijere započeli s tom veličanstvenom formom kojoj su se kroz nadolazeće godine povremeno znali vraćati), dojma sam kako su ove napravili primarno iz neke zajebancije ili stilske vježbe negoli s nekim većim ambicijama.

Bilo kako bilo, Anderson je svoju inspiraciju pronašao u pričama Roalda Dahla (ponovno) dok je njegov španjolski kolega svoju ideju izgleda spojio s poznatom modnom markom i vlažnim homoerotskih dječačkim snovima, odnosno, fetišem spram kaubojima.

The Wonderful Story of Henry Sugar (+The Swan, The Rat Catcher, Poison)/ Strange Way of Life (2023)

Režija: Wes Anderson/Pedro Almodóvar

Uloge: Ralph Fiennes, Benedict Cumberbatch, Dev Patel, Ben Kingsley, Rupert Friend, Richard Ayoade, Ethan Hawke, Pedro Pascal…

Žanr: Kratki, komedija, drama, avantura, western

Trajanje: 37, 17, 17, 17, 31 min.

Krenimo pak u ovu kratkometražnu odiseju uz Andersona i čudesnu priču o Henryju Sugaru, neobičnom labudu, lovcu na štakore, otrovu, a zatim i Pedrovim 'toplim' kaubojima.

Dosađujući se na imanju jednog podjednako imućnog gospodina, Max Engelman skriven pod pseudonimom Henry Sugar (B. Cumberbatch), nabasa na interesantnu knjigu koja kazuje priču o određenom Imdadu Khanu (B. Kingsley), čovjeku koji je zahvaljujući posebnim uputama jednog indijskog 'Yogija' s vremenom razvio sposobnost gledanja ne koristeći oči. Henry pomisli kako bi uz tu metodu s lakoćom mogao zadovoljiti svoje kockarske apetite te se primi disciplinirane vježbe kako bi ostvario svoje sebične ambicije...

Najdulja, ujedno i najbolja priča koju je Anderson obradio iz stranica knjiga Roalda Dahla, savršena je pozornica za demonstraciju glumačkih talenata Benedicta Cumberbatcha, Bena Kingsleya i Deva Patela, a istovremeno i njegov osebujan redateljski stil koji je ovdje kao i kroz ostale obrađene priče u potpunosti začinjen pripovjedačkom tonom glavnih likova (na što smo ionako već navikli kroz njegove filmove), šarenim kulisama i teatralnom pristupu (opetovano narativno probijanje četvrtog zida). 

Priča o Henryju Sugaru je sama po sebi interesantna, zabavna i poučna što se nažalost ne može reći i za većinu ostalih, ovdje obrađenih. Roald Dahl je naime stekao status literarne legende u svijetu pisaca za mlađe uzraste i njegov humor je specifičan, pomalo i nedužan, ne toliko i naglašen poput Andersonovog. Kroz ove priče, krajnji konzument je ipak odrasla publika, no same poruke koje se skrivaju iza njih su i dalje prilično nevine i naivne.   

Tu pak stižemo do problema jer smo od autora kao što je Anderson navikli na daleko uvrnutiji humor i direktniji pristup, a takvog ovdje dobivamo tek na kapaljku. Štoviše, nakon gotovo svake odgledane priče u gledatelje se polako uvlači osjećaj nezadovoljstva, izmorenosti i izigranosti. '

'The Rat Catcher'' i ''Poison'' su tako gledljivi isključivo zbog glumačkih angažmana Ralpha Fiennesa, odnosno, Benedicta Cumberbatcha i Bena Kingsleya, ali što se tiče ostalih aspekata, ostajemo zakinuti. Uz priču Henryju Sugaru, neki vrijedan spomen zaslužuje tek ''The Swan'' kao krajnje topla, ljudska, poučna i općenito divna pričica uz briljantnu narativnu izvedbu Ruperta Frienda.  

Možda bi cjelokupni dojam bio daleko bolji da se Anderson Dahlovih priča ponovno dohvatio kroz animacijsku formu kao što je to učinio kroz briljantni crtić ''Fantastic Mr. Fox'' ili čak kroz kazalište samo po sebi, no ovako smo u konačnici dobili tek dvije jako dobre i dvije adaptacije za zaborav uz koje ćemo još i nestrpljive iščekivati njegov novi dugometražni autorski film.

UKUPNA OCJENA: 3.5/5

A kad smo već kod razočarenja, daleko veće nam je nažalost priredio Pedro Almodóvar uz svoju polusatnu reklamu za Saint Laurent skrivenom pod tobože angažiranoj priči o rušenju mačizma ukorijenjenom u western žanru.

Nakon dvadeset godina od njihova posljednjeg susreta, Silva (P. Pascal) dojaše u gradić na jugu kako bi posjetio svojeg starog prijatelja, a sad šerifa, Jakea (E. Hawke). Jake je okupiran slučajem ubojstva bratove supruge, no dočim mu se Silva pojavi u uredu, nakon srdačnog susreta ga pozove na večeru koja kasnije završi vrućim intimnim odnosom. Već iduće jutro Jake dozna kako iza ubojstva stoji Silvin sin…

Jao, jao i jao! Nemojte se nakon ovog ultra kratkog sinopsisa dati zavarati intrigantnom idejom jer je realizacija iste ravna slabijoj (da, ima i takvih) epizodi sapunice 'Krv nije voda' sponzoriranoj u ovom slučaju od strane modnog giganta Yves Saint Laurenta. Ovakva priča je mogla i trebala biti daleko snažnija, pomno razrađenija i dijaloški bogatija, a zauzvrat smo dobili samo jad, čemer i jeftine emocije. Uzalud angažman fantastičnog Ethana Hawkea (čovjek je stvoren za uloge oronulih kauboja) i solidnog Pascala kad se obojica muče s izgovaranjem tako loše napisanih dijaloga da vam ih dođe žao. 

No i da su se dijalozi pošteno ispeglali, rasplet je toliko predvidljiv da ga možete nanjušiti već nakon nekoliko minuta. Možda u konačnici nije spomenuta TV sapunjara, ali nije ni daleko od nje. Ipak, nije svako zlo za zlo. Saint Laurent je u konačnici masama pokazao svoju novu liniju kariranih košulja i koloritnih jakni, a Almodóvar vlastiti dječački mokri san o kaubojima u klinču zalivenih mlazom crnog vina.

Da, dobro ste pročitali. Može on laprdati koliko god želi o rušenju žanrovskih stereotipova i sličnim pizdarijama, ali on se ovdje nije pokazao i dokazao kao pandan Ang Leeju, niti je ''Strange Way of Life'' novi ''Brokeback Mountain''. Šteta za glumce, šteta za ideju, šteta za nas gledatelje.

OCJENA: 2.5/5